< Psalmi 56 >

1 Smiluj se na me, Bože, jer èovjek hoæe da me proguta, neprijatelj me svaki dan pritješnjuje.
In finem, Pro populo, qui a Sanctis longe factus est, David in tituli inscriptionem, cum tenuerunt eum Allophyli in Geth.
2 Neprijatelji moji svaki dan traže da me progutaju; jer mnogi napadaju na me oholo.
Miserere mei Deus, quoniam conculcavit me homo: tota die impugnans tribulavit me.
3 Kad me je strah, ja se u tebe uzdam.
Conculcaverunt me inimici mei tota die: quoniam multi bellantes adversum me.
4 Bogom se hvalim za rijeè njegovu; u Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti tijelo?
Ab altitudine diei timebo: ego vero in te sperabo.
5 Svaki dan izvræu rijeèi moje; što god misle, sve meni o zlu.
In Deo laudabo sermones meos, in Deo speravi: non timebo quid faciat mihi caro.
6 Skupljaju se, prikrivaju se, paze za petama mojima; jer traže dušu moju.
Tota die verba mea execrabantur: adversum me omnes cogitationes eorum, in malum.
7 Kod ovake zloæe izbavi od njih, u gnjevu obori narode, Bože.
Inhabitabunt et abscondent: ipsi calcaneum meum observabunt. Sicut sustinuerunt animam meam,
8 U tebe je izbrojeno moje potucanje, suze se moje èuvaju u sudu kod tebe, one su u knjizi tvojoj.
pro nihilo salvos facies illos: in ira populos confringes.
9 Neprijatelji moji ustupaju natrag, kad tebe prizivljem; po tom znam da je Bog sa mnom.
Deus, vitam meam annunciavi tibi: posuisti lacrymas meas in conspectu tuo, Sicut et in promissione tua:
10 Bogom se hvalim za rijeè njegovu, Gospodom se hvalim za rijeè njegovu.
tunc convertentur inimici mei retrorsum: In quacumque die invocavero te: ecce cognovi quoniam Deus meus es.
11 U Boga se uzdam, ne bojim se; šta æe mi uèiniti èovjek?
In Deo laudabo verbum, in Domino laudabo sermonem: in Deo speravi, non timebo quid faciat mihi homo.
12 Tebi sam se, Bože, zavjetovao; tebe æu hvaliti;
In me sunt Deus vota tua, quæ reddam, laudationes tibi.
13 Jer si izbavio dušu moju od smrti, noge moje od spoticanja, da bih hodio pred licem Božjim, u svjetlosti živijeh.
Quoniam eripuisti animam meam de morte, et pedes meos de lapsu: ut placeam coram Deo in lumine viventium.

< Psalmi 56 >