Psalmi 55
1 Usliši, Bože, molitvu moju, i nemoj se sakriti od moljenja mojega.
Psalmus, in finem, In hymnis intellectus David. Exaudi Deus orationem meam, et ne despexeris deprecationem meam:
2 Pazi, i saslušaj me; cvilim u jadu svom i uzdišem
intende mihi, et exaudi me. Contristatus sum in exercitatione mea: et conturbatus sum
3 Od vike neprijateljske i od dosade bezbožnièke; jer dižu na me zlo, i u gnjevu gone me.
a voce inimici, et a tribulatione peccatoris. Quoniam declinaverunt in me iniquitates, et in ira molesti erant mihi.
4 Srce je moje uzdrktalo u meni, i strah smrtni popade me;
Cor meum conturbatum est in me: et formido mortis cecidit super me.
5 Strah i trepet doðe na me, i groza poduze me.
Timor et tremor venerunt super me: et contexerunt me tenebrae:
6 I rekoh: ko bi mi dao krila golubinja? ja bih odleteo i poèinuo;
Et dixi: Quis dabit mihi pennas sicut columbae, et volabo, et requiescam?
7 Daleko bih pobjegao, i nastanio se u pustinji.
Ecce elongavi fugiens: et mansi in solitudine.
8 Pohitao bih da uteèem od vihora i od bure.
Expectabam eum, qui salvum me fecit a pusillanimitate spiritus, et tempestate.
9 Porazi, Gospode, i razdijeli jezike njihove, jer vidim nasilje i svaðu u gradu;
Praecipita Domine, divide linguas eorum: quoniam vidi iniquitatem, et contradictionem in civitate.
10 Danju i noæu to hodi po zidovima njegovijem; zloèinstvo je i muka posred njega.
Die ac nocte circumdabit eam super muros eius iniquitas: et labor in medio eius,
11 Usred njega je pogibao, s ulice njegove ne odlazi prijevara i lukavstvo.
et iniustitia. Et non defecit de plateis eius usura et dolus.
12 Jer ne ruži me neprijatelj moj, to bih podnio; ne ustaje na me javni nenavidnik, od njega bih se sakrio.
Quoniam si inimicus meus maledixisset mihi, sustinuissem utique. Et si is, qui oderat me, super me magna locutus fuisset: abscondissem me forsitan ab eo.
13 Nego ti koji si mi bio to što ja sam, drug moj i znanac moj.
Tu vero homo unanimis: dux meus, et notus meus:
14 S kojim mi bješe radost dijeliti tajnu, i u dom Božji hodih kroz sabor narodni.
Qui simul mecum dulces capiebas cibos: in domo Dei ambulavimus cum consensu.
15 Neka ih ugrabi smrt, neka živi siðu u pakao, jer je zloèinstvo u stanu njihovu i u njima. (Sheol h7585)
Veniat mors super illos: et descendant in infernum viventes: Quoniam nequitiae in habitaculis eorum: in medio eorum. (Sheol h7585)
16 Ja Boga prizivljem, i Gospod æe me spasti.
Ego autem ad Deum clamavi: et Dominus salvabit me.
17 Veèerom i jutrom i u podne tužim i uzdišem, i èuæe glas moj;
Vespere, et mane, et meridie narrabo et annunciabo: et exaudiet vocem meam.
18 Uèiniæe, te æe duša moja biti mirna od onijeh koji napadaju na me, jer ih mnogo imam.
Redimet in pace animam meam ab his, qui appropinquant mihi: quoniam inter multos erant mecum.
19 Da usliši, i ukroti ih Bog, koji živi od vijeka; jer se ne mijenjaju i ne boje se Boga.
Exaudiet Deus, et humiliabit illos, qui est ante saecula. Non enim est illis commutatio, et non timuerunt Deum:
20 Dižu ruke svoje na one koji su s njima u miru, i raskidaju svoju družbu.
extendit manum suam in retribuendo. Contaminaverunt testamentum eius,
21 Usta su im meka kao maslo, a na srcu im je rat. Rijeèi su im blaže od ulja, ali su goli maèevi.
divisi sunt ab ira vultus eius: et appropinquavit cor illius. Molliti sunt sermones eius super oleum: et ipsi sunt iacula.
22 Stavi na Gospoda breme svoje, i on æe te potkrijepiti. Neæe dati dovijeka pravedniku da posrne.
Iacta super Dominum curam tuam, et ipse te enutriet: non dabit in aeternum fluctuationem iusto.
23 Ti æeš ih, Bože, svaliti u jamu pogibli; krvopije i lukavi neæe sastaviti polovine dana svojih. A ja se u tebe uzdam.
Tu vero Deus deduces eos, in puteum interitus. Viri sanguinum, et dolosi non dimidiabunt dies suos: ego autem sperabo in te Domine.
