Psalmi 52

1 Što se hvališ nevaljalstvom, silni? Milost je Božija svaki dan sa mnom.

Psalmus In finem, Intellectus David, Cum venit Doeg Idumaeus, et nunciavit Sauli: Venit David in domum Abimelech. Quid gloriaris in malitia, qui potens es in iniquitate?

2 Nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!

Tota die iniustitiam cogitavit lingua tua: sicut novacula acuta fecisti dolum.

3 Voliš zlo nego dobro, voliš lagati nego istinu govoriti.

Dilexisti malitiam super benignitatem: iniquitatem magis quam loqui aequitatem.

4 Ljubiš svakojake rijeèi od pogibli, i jezik lukav.

Dilexisti omnia verba praecipitationis, lingua dolosa.

5 Toga radi Bog æe te poraziti sasvijem, izbaciæe te i išèupaæe te iz stana, i korijen tvoj iz zemlje živijeh.

Propterea Deus destruet te in finem, evellet te, et emigrabit te de tabernaculo tuo: et radicem tuam de terra viventium.

6 Vidjeæe pravednici i pobojaæe se, i potsmijevaæe mu se:

Videbunt iusti, et timebunt, et super eum ridebunt, et dicent:

7 Gle èovjeka koji ne držaše u Bogu krjeposti svoje, nego se uzdaše u velièinu bogatstva svojega i utvrðivaše se zloæom svojom.

ecce homo, qui non posuit Deum adiutorem suum: Sed speravit in multitudine divitiarum suarum: et praevaluit in vanitate sua.

8 A ja, kao maslina zelena u domu Gospodnjem, uzdam se u milost Božiju bez prestanka i dovijeka.

Ego autem, sicut oliva fructifera in domo Dei, speravi in misericordia Dei in aeternum: et in saeculum saeculi.

9 Dovijeka æu hvaliti tebe, jer dobro èiniš, i uzdaæu se u ime tvoje; jer si dobar k svecima svojim.

Confitebor tibi in saeculum quia fecisti: et expectabo nomen tuum, quoniam bonum est in conspectu sanctorum tuorum.