< Psalmi 51 >
1 Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje.
Ho an’ ny mpiventy hira. Salamo nataon’ i Davida, fony Natana mpaminany nankao aminy rehefa naka an’ i Batseba izy. Mamindrà fo amiko, Andriamanitra ô, araka ny fahasoavanao; araka ny haben’ ny fiantranao vonoy ny fahadisoako.
2 Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me.
Sasao madio aho mba ho afa-keloka, ary diovy aho mba ho afa-pahotana.
3 Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom.
Fa tsaroako ny fahadisoako, ary eo anatrehako mandrakariva ny fahotako.
4 Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem.
Taminao dia taminao ihany no nanotako, ary izay ratsy eo imasonao no efa nataoko, mba ho marina Hianao, raha miteny, ary tsy hanan-tsiny Hianao, raha mitsara.
5 Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom.
Indro, tamin’ ny heloka no niterahana ahy, ary tamin’ ny fahotana no torontoronina ahy ny reniko.
6 Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost.
Indro, fahamarinana ao am-po no sitrakao; ary fahendrena ao amin’ ny miafina no ampahafantarinao ahy.
7 Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega.
Diovy hysopa aho ho afa-pahotana, dia hadio; sasao aho, dia ho fotsy mangatsakatsaka.
8 Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro.
Ampandreneso fifaliana sy faharavoravoana aho, hifalian’ ny taolana izay voavakivakinao.
9 Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti.
Afeno ny tavanao ny fahotako ary vonoy ny heloko rehetra.
10 Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni.
Amorony fo madio aho, Andriamanitra ô; ary havaozy hiorina marina ny fanahiko ato anatiko.
11 Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.
Aza manary ahy hiala eo anatrehanao; ary aza manaisotra ny Fanahinao Masìna amiko.
12 Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi.
Ampodio amiko ny fifaliana amin’ ny famonjenao; ary tohàny fanahy mazoto aho.
13 Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti.
Dia hampianatra ny olon-diso ny lalanao aho; ary ny mpanota hampiverenina aminao.
14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju.
Vonjeo ho afaka amin’ ny valin-drà aho, Andriamanitra ô, Andriamanitry ny famonjena ahy; hihoby ny fahamarinanao ny vavako.
15 Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju.
Tompo ô, sokafy ny molotro, dia hanambara ny fiderana Anao ny vavako.
16 Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš.
Fa tsy fanatitra no sitrakao; raha izany dia nomeko ihany; ny fanatitra dorana tsy mahafaly Anao.
17 Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.
Ny fanatitra ho an’ Andriamanitra dia fanahy torotoro; ny fo torotoro sy mangorakoraka, Andriamanitra ô, tsy mba ataonao tsinontsinona.
18 Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske.
Manaova soa amin’ i Ziona araka ny fahasoavanao; ataovy ny mandan’ i Jerosalema.
19 Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce.
Dia ho sitrakao ny fanati-pahamarinana sy ny fanatitra dorana ary ny fanatitra levonina amin’ ny afo; dia hanatitra vantotr’ ombilahy eo amin’ ny alitaranao ny olona.