Psalmi 51
1 Smiluj se na me, Bože, po milosti svojoj, i po velikoj dobroti svojoj oèisti bezakonje moje.
In finem. Psalmus David, cum venit ad eum Nathan propheta, quando intravit ad Bethsabee. Miserere mei, Deus, secundum magnam misericordiam tuam; et secundum multitudinem miserationum tuarum, dele iniquitatem meam.
2 Operi me dobro od bezakonja mojega, i od grijeha mojega oèisti me.
Amplius lava me ab iniquitate mea, et a peccato meo munda me.
3 Jer ja znam prijestupe svoje, i grijeh je moj jednako preda mnom.
Quoniam iniquitatem meam ego cognosco, et peccatum meum contra me est semper.
4 Samome tebi zgriješih, i na tvoje oèi zlo uèinih, a ti si pravedan u rijeèima svojim i èist u sudu svojem.
Tibi soli peccavi, et malum coram te feci; ut justificeris in sermonibus tuis, et vincas cum judicaris.
5 Gle, u bezakonju rodih se, i u grijehu zatrudnje mati moja mnom.
Ecce enim in iniquitatibus conceptus sum, et in peccatis concepit me mater mea.
6 Gle, istinu ljubiš u srcu, i iznutra javljaš mi mudrost.
Ecce enim veritatem dilexisti; incerta et occulta sapientiæ tuæ manifestasti mihi.
7 Pokropi me isopom, i oèistiæu se; umij me, i biæu bjelji od snijega.
Asperges me hyssopo, et mundabor; lavabis me, et super nivem dealbabor.
8 Daj mi da slušam radost i veselje, da se prenu kosti koje si potro.
Auditui meo dabis gaudium et lætitiam, et exsultabunt ossa humiliata.
9 Odvrati lice svoje od grijeha mojih, i sva bezakonja moja oèisti.
Averte faciem tuam a peccatis meis, et omnes iniquitates meas dele.
10 Uèini mi, Bože, èisto srce, i duh prav ponovi u meni.
Cor mundum crea in me, Deus, et spiritum rectum innova in visceribus meis.
11 Nemoj me odvrgnuti od lica svojega, i svetoga duha svojega nemoj uzeti od mene.
Ne projicias me a facie tua, et spiritum sanctum tuum ne auferas a me.
12 Vrati mi radost spasenja svojega, i duh vladalaèki neka me potkrijepi.
Redde mihi lætitiam salutaris tui, et spiritu principali confirma me.
13 Nauèiæu bezakonike putovima tvojim, i grješnici k tebi æe se obratiti.
Docebo iniquos vias tuas, et impii ad te convertentur.
14 Izbavi me od krvi, Bože, Bože, spasitelju moj, i jezik æe moj glasiti pravdu tvoju.
Libera me de sanguinibus, Deus, Deus salutis meæ, et exsultabit lingua mea justitiam tuam.
15 Gospode! otvori usta moja, i ona æe kazati hvalu tvoju.
Domine, labia mea aperies, et os meum annuntiabit laudem tuam.
16 Jer žrtve neæeš: ja bih je prinio; za žrtve paljenice ne mariš.
Quoniam si voluisses sacrificium, dedissem utique; holocaustis non delectaberis.
17 Žrtva je Bogu duh skrušen, srca skrušena i poništena ne odbacuješ, Bože.
Sacrificium Deo spiritus contribulatus; cor contritum et humiliatum, Deus, non despicies.
18 Po dobroti svojoj, Gospode, èini dobro Sionu, podigni zidove Jerusalimske.
Benigne fac, Domine, in bona voluntate tua Sion, ut ædificentur muri Jerusalem.
19 Onda æe ti biti mile žrtve pravde, prinosi i žrtve paljenice; onda æe metati na žrtvenik tvoj teoce.
Tunc acceptabis sacrificium justitiæ, oblationes et holocausta; tunc imponent super altare tuum vitulos.
