< Psalmi 5 >
1 Èuj, Gospode, rijeèi moje, razumij pomisli moje.
In finem pro ea, quæ hereditatem consequitur, Psalmus David. Verba mea auribus percipe Domine, intellige clamorem meum.
2 Slušaj viku moju, care moj i Bože moj! jer se tebi molim, Gospode!
Intende voci orationis meæ, Rex meus et Deus meus.
3 Ujutru slušaš glas moj, ujutru stojim pred tobom, i èekam.
Quoniam ad te orabo: Domine mane exaudies vocem meam.
4 Jer si ti Bog koji neæe bezakonja; u tebe nema mjesta ko je zao.
Mane astabo tibi et videbo: quoniam non Deus volens iniquitatem tu es.
5 Bezbožnici neæe izaæi pred oèi tvoje; ti nenavidiš sve koji èine bezakonje.
Neque habitabit iuxta te malignus: neque permanebunt iniusti ante oculos tuos.
6 Potireš lažljivce; na krvopioce i lukave mrzi Gospod.
Odisti omnes, qui operantur iniquitatem: perdes omnes, qui loquuntur mendacium. Virum sanguinum et dolosum abominabitur Dominus:
7 A ja po velikoj milosti tvojoj ulazim u dom tvoj, i klanjam se u svetoj crkvi tvojoj sa strahom tvojim.
ego autem in multitudine misericordiæ tuæ. Introibo in domum tuam: adorabo ad templum sanctum tuum in timore tuo.
8 Gospode! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih poravni preda mnom put svoj.
Domine deduc me in iustitia tua: propter inimicos meos dirige in conspectu tuo viam meam.
9 Jer nema u ustima njihovijem istine; u njima je nevaljalstvo; grlo im je grob otvoren; na jeziku im je dvolièenje.
Quoniam non est in ore eorum veritas: cor eorum vanum est.
10 Bože! ne daj im napretka, neka se razbiju pomisli njihove. Za mnoga nevaljalstva njihova obori ih, jer se pobuniše na tebe.
Sepulchrum patens est guttur eorum, linguis suis dolose agebant, iudica illos Deus. Decidant a cogitationibus suis, secundum multitudinem impietatum eorum expelle eos, quoniam irritaverunt te Domine.
11 Pa æe se radovati svi koji se u te uzdaju; dovijeka æe se veseliti koje ti zaklanjaš; dièiæe se koji ljube ime tvoje.
Et lætentur omnes, qui sperant in te, in æternum exultabunt: et habitabis in eis. Et gloriabuntur in te omnes, qui diligunt nomen tuum,
12 Jer ti, Gospode, blagosiljaš pravednika, kao štitom zaklanjaš ga milošæu svojom.
quoniam tu benedices iusto. Domine, ut scuto bonæ voluntatis tuæ coronasti nos.