< Psalmi 44 >

1 Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si uèinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme.
In finem. Filiis Core ad intellectum.
2 Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.
Deus, auribus nostris audivimus, patres nostri annuntiaverunt nobis, opus quod operatus es in diebus eorum, et in diebus antiquis.
3 Jer ne zadobiše zemlje svojim maèem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli.
Manus tua gentes disperdidit, et plantasti eos; afflixisti populos, et expulisti eos.
4 Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoæ Jakovu!
Nec enim in gladio suo possederunt terram, et brachium eorum non salvavit eos: sed dextera tua et brachium tuum, et illuminatio vultus tui, quoniam complacuisti in eis.
5 S tobom æemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgaziæemo one koji ustaju na nas.
Tu es ipse rex meus et Deus meus, qui mandas salutes Jacob.
6 Jer se ne uzdam u luk svoj, niti æe mi maè moj pomoæi.
In te inimicos nostros ventilabimus cornu, et in nomine tuo spernemus insurgentes in nobis.
7 Nego æeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramiæeš.
Non enim in arcu meo sperabo, et gladius meus non salvabit me:
8 Bogom æemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slaviæemo dovijeka.
salvasti enim nos de affligentibus nos, et odientes nos confudisti.
9 Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom.
In Deo laudabimur tota die, et in nomine tuo confitebimur in sæculum.
10 Obraæaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju.
Nunc autem repulisti et confudisti nos, et non egredieris, Deus, in virtutibus nostris.
11 Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.
Avertisti nos retrorsum post inimicos nostros, et qui oderunt nos diripiebant sibi.
12 U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene.
Dedisti nos tamquam oves escarum, et in gentibus dispersisti nos.
13 Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas.
Vendidisti populum tuum sine pretio, et non fuit multitudo in commutationibus eorum.
14 Naèinio si od nas prièu u naroda, gledajuæi nas mašu glavom tuðinci.
Posuisti nos opprobrium vicinis nostris; subsannationem et derisum his qui sunt in circuitu nostro.
15 Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje
Posuisti nos in similitudinem gentibus; commotionem capitis in populis.
16 Od rijeèi potsmjevaèevih i rugaèevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivèevih.
Tota die verecundia mea contra me est, et confusio faciei meæ cooperuit me:
17 Sve ovo snaðe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.
a voce exprobrantis et obloquentis, a facie inimici et persequentis.
18 Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zaðoše s puta tvojega.
Hæc omnia venerunt super nos; nec obliti sumus te, et inique non egimus in testamento tuo.
19 Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem,
Et non recessit retro cor nostrum; et declinasti semitas nostras a via tua:
20 Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuðemu,
quoniam humiliasti nos in loco afflictionis, et cooperuit nos umbra mortis.
21 Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu.
Si obliti sumus nomen Dei nostri, et si expandimus manus nostras ad deum alienum,
22 A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.
nonne Deus requiret ista? ipse enim novit abscondita cordis. Quoniam propter te mortificamur tota die; æstimati sumus sicut oves occisionis.
23 Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda.
Exsurge; quare obdormis, Domine? exsurge, et ne repellas in finem.
24 Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu?
Quare faciem tuam avertis? oblivisceris inopiæ nostræ et tribulationis nostræ?
25 Duša naša pade u prah, tijelo je naše baèeno na zemlju.
Quoniam humiliata est in pulvere anima nostra; conglutinatus est in terra venter noster.
26 Ustani, pomoæi naša, i izbavi nas radi milosti svoje.
Exsurge, Domine, adjuva nos, et redime nos propter nomen tuum.

< Psalmi 44 >