Psalmi 41

1 Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan.

2 Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem.

3 Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.

4 Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.

5 Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?”

6 I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje.

7 Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo:

8 “Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.”

9 I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu.

10 Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti.

11 Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.

12 A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.

13 Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.