Psalmi 4
1 Kad te zovem, èuj me, Bože, pravdo moja! u tjeskobi daj mi prostor; smiluj se na me i usliši molitvu moju.
Psalmus cantici David, in finem. Cum invocarem exaudivit me Deus iustitiae meae: in tribulatione dilatasti mihi. Miserere mei, et exaudi orationem meam. Filii hominum usquequo gravi corde? ut quid diligitis vanitatem, et quaeritis mendacium?
2 Sinovi èovjeèiji! dokle æe slava moja biti u sramoti? dokle æete ljubiti ništavilo i tražiti laži?
Scitote quoniam mirificavit Dominus sanctum suum: Dominus exaudiet me cum clamavero ad eum.
3 Znajte da Gospod divno èuva svetoga svojega; Gospod èuje kad ga zovem.
Irascimini, et nolite peccare: quae dicitis in cordibus vestris, et in cubilibus vestris compungimini.
4 Gnjeveæi se ne griješite; razmislite u srcima svojim na posteljama svojim, i utolite.
Sacrificate sacrificium iustitiae, et sperate in Domino. multi dicunt: Quis ostendit nobis bona?
5 Prinesite žrtvu za pravdu, i uzdajte se u Gospoda.
Signatum est super nos lumen vultus tui Domine: dedisti laetitiam in corde meo.
6 Mnogi govore: ko æe nam pokazati što je dobro? Obrati k nama, Gospode, svijetlo lice svoje.
A fructu frumenti, vini, et olei sui multiplicati sunt.
7 A meni si dao u srce radost veæu nego što je oni imaju, kad im rodi pšenica i vino.
In pace in idipsum dormiam, et requiescam;
8 Ja mirno liježem i spavam; jer ti, Gospode, sam daješ mi te sam bez straha.
Quoniam tu Domine singulariter in spe constituisti me.
