Psalmi 39

1 Rekoh: èuvaæu se na putovima svojim da ne zgriješim jezikom svojim; zauzdavaæu usta svoja, dok je bezbožnik preda mnom.

In finem, ipsi Idithun. Canticum David. Dixi: Custodiam vias meas: ut non delinquam in lingua mea. Posui ori meo custodiam, cum consisteret peccator adversum me.

2 Bijah nijem i glasa ne pustih; muèah i o dobru. Ali se tuga moja podiže,

Obmutui, et humiliatus sum, et silui a bonis; et dolor meus renovatus est.

3 Zapali se srce moje u meni, u mislima mojim razgorje se oganj; progovorih jezikom svojim:

Concaluit cor meum intra me; et in meditatione mea exardescet ignis.

4 Kaži mi, Gospode, kraj moj, i dokle æe trajati dani moji? da znam kako sam ništa.

Locutus sum in lingua mea: Notum fac mihi, Domine, finem meum, et numerum dierum meorum quis est, ut sciam quid desit mihi.

5 Evo s pedi dao si mi dane, i vijek je moj kao ništa pred tobom. Baš je ništa svaki èovjek živ.

Ecce mensurabiles posuisti dies meos, et substantia mea tamquam nihilum ante te. Verumtamen universa vanitas, omnis homo vivens.

6 Baš hodi èovjek kao utvara; baš se uzalud kida, sabira, a ne zna kome æe dopasti.

Verumtamen in imagine pertransit homo; sed et frustra conturbatur: thesaurizat, et ignorat cui congregabit ea.

7 Pa šta da èekam, Gospode? Nad je moj u tebi.

Et nunc quæ est exspectatio mea: nonne Dominus? et substantia mea apud te est.

8 Iz svega bezakonja mojega izbavi me, ne daj me bezumnome na potsmijeh.

Ab omnibus iniquitatibus meis erue me: opprobrium insipienti dedisti me.

9 Nijem sam, neæu otvoriti usta svojijeh; jer si me ti udario.

Obmutui, et non aperui os meum, quoniam tu fecisti;

10 Olakšaj mi udarac svoj, silna ruka tvoja ubi me.

amove a me plagas tuas.

11 Ako æeš karati èovjeka za prijestupe, rastoèiæe se kao od moljaca krasota njegova. Baš je ništa svaki èovjek.

A fortitudine manus tuæ ego defeci in increpationibus: propter iniquitatem corripuisti hominem. Et tabescere fecisti sicut araneam animam ejus: verumtamen vane conturbatur omnis homo.

12 Slušaj molitvu moju, Gospode, i èuj jauk moj. Gledajuæi suze moje nemoj muèati. Jer sam gost u tebe i došljak kao i svi stari moji.

Exaudi orationem meam, Domine, et deprecationem meam; auribus percipe lacrimas meas. Ne sileas, quoniam advena ego sum apud te, et peregrinus sicut omnes patres mei.

13 Nemoj me više gnjevno gledati, pa æu odahnuti prije nego otidem i više me ne bude.

Remitte mihi, ut refrigerer priusquam abeam et amplius non ero.