Psalmi 36

1 Bezakoniku je bezbožna rijeè u srcu; nema straha Božijega pred oèima njegovijem.

In finem, servo Domini ipsi David. Dixit iniustus ut delinquat in semetipso: non est timor Dei ante oculos eius.

2 Ali laže sebi u oèi, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj.

Quoniam dolose egit in conspectu eius: ut inveniatur iniquitas eius ad odium.

3 Rijeèi su usta njegovijeh nepravda i lukavstvo, neæe da se opameti da tvori dobro.

Verba oris eius iniquitas, et dolus: noluit intelligere ut bene ageret.

4 Bezakonje smišlja na postelji svojoj, stoji na putu rðavom, zlo mu nije mrsko.

Iniquitatem meditatus est in cubili suo: astitit omni viæ non bonæ, malitiam autem non odivit.

5 Gospode! do neba je milost tvoja, i istina tvoja do oblaka.

Domine in cælo misericordia tua: et veritas tua usque ad nubes.

6 Pravda je tvoja kao gore Božije, sudovi tvoji bezdana velika; ljude i stoku ti èuvaš, Gospode!

Iustitia tua sicut montes Dei: iudicia tua abyssus multa. Homines, et iumenta salvabis Domine:

7 Kako je dragocjena milost tvoja, Bože! sinovi ljudski u sjenu krila tvojih ne boje se.

quemadmodum multiplicasti misericordiam tuam Deus. Filii autem hominum, in tegmine alarum tuarum sperabunt.

8 Hrane se od izobila doma tvojega, i iz potoka sladosti svojih ti ih napajaš.

Inebriabuntur ab ubertate domus tuæ: et torrente voluptatis tuæ potabis eos.

9 Jer je u tebe izvor životu, tvojom svjetlošæu vidimo svjetlost.

Quoniam apud te est fons vitæ: et in lumine tuo videbimus lumen.

10 Raširi milost svoju na one koji te znadu, i pravdu svoju na dobra srca.

Prætende misericordiam tuam scientibus te, et iustitiam tuam his, qui recto sunt corde.

11 Ne daj da stane na mene noga ohola, i ruka bezbožnièka da me zaljulja.

Non veniat mihi pes superbiæ: et manus peccatoris non moveat me.

12 Onamo neka padnu koji èine bezakonje, neka se stropoštaju i ne mogu ustati.

Ibi ceciderunt qui operantur iniquitatem: expulsi sunt, nec potuerunt stare.