< Psalmi 35 >
1 Gospode! budi suparnik suparnicima mojim; udri one koji udaraju na me.
Psalmus David. Iudica Domine nocentes me, expugna impugnantes me.
2 Uzmi oružje i štit, i digni se meni u pomoæ.
Apprehende arma et scutum: et exurge in adiutorium mihi.
3 Potegni koplje, i presijeci put onima koji me gone, reci duši mojoj: ja sam spasenje tvoje.
Effunde frameam, et conclude adversus eos, qui persequuntur me: dic animae meae: Salus tua ego sum.
4 Neka se postide i posrame koji traže dušu moju; neka se odbiju natrag i postide koji mi zlo hoæe.
Confundantur et revereantur, quaerentes animam meam. Avertantur retrorsum, et confundantur cogitantes mihi mala.
5 Neka budu kao prah pred vjetrom, i anðeo Gospodnji neka ih progoni.
Fiant tamquam pulvis ante faciem venti: et angelus Domini coarctans eos.
6 Neka bude put njihov taman i klizav, i anðeo Gospodnji neka ih tjera.
Fiat via illorum tenebrae et lubricum: et angelus Domini persequens eos.
7 Jer ni za što zastriješe mrežom jamu za mene, ni za što iskopaše jamu duši mojoj.
Quoniam gratis absconderunt mihi interitum laquei sui: supervacue exprobraverunt animam meam.
8 Neka doðe na njega pogibao nenadna, i mreža koju je namjestio neka ulovi njega, neka on u nju padne na pogibao.
Veniat illi laqueus, quem ignorat: et captio, quam abscondit, apprehendat eum: et in laqueum cadat in ipsum.
9 A duša æe se moja radovati o Gospodu, i veseliæe se za pomoæ njegovu.
Anima autem mea exultabit in Domino: et delectabitur super salutari suo.
10 Sve æe kosti moje reæi: Gospode! ko je kao ti, koji izbavljaš stradalca od onoga koji mu dosaðuje, i ništega i ubogoga od onoga koji ga upropašæuje?
Omnia ossa mea dicent: Domine, quis similis tibi? Eripiens inopem de manu fortiorum eius: egenum et pauperem a diripientibus eum.
11 Ustaše na me lažni svjedoci; što ne znam, za ono me pitaju.
Surgentes testes iniqui, quae ignorabam interrogabant me.
12 Plaæaju mi zlo za dobro, i sirotovanje duši mojoj.
Retribuebant mihi mala pro bonis: sterilitatem animae meae.
13 Ja se u bolesti njihovoj oblaèih u vreæu, muèih postom dušu svoju, i molitva se moja vraæaše u prsima mojima.
Ego autem cum mihi molesti essent, induebar cilicio. Humiliabam in ieiunio animam meam: et oratio mea in sinu meo convertetur.
14 Kao prijatelj, kao brat postupah; bijah sjetan i s oborenom glavom kao onaj koji za materom žali.
Quasi proximum, et quasi fratrem nostrum, sic complacebam: quasi lugens et contristatus sic humiliabar.
15 A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju.
Et adversum me laetati sunt, et convenerunt: congregata sunt super me flagella, et ignoravi.
16 S nevaljalijem i podrugljivijem besposlièarima škrguæu na me zubima svojima.
Dissipati sunt, nec compuncti, tentaverunt me, subsannaverunt me subsannatione: frenduerunt super me dentibus suis.
17 Gospode! hoæeš li dugo gledati? Otmi dušu moju od napadanja njihova, od ovijeh lavova jedinicu moju.
Domine quando respicies? restitue animam meam a malignitate eorum, a leonibus unicam meam.
18 Priznavaæu te u saboru velikom, usred mnogoga naroda hvaliæu te:
Confitebor tibi in ecclesia magna, in populo gravi laudabo te.
19 Da mi se ne bi svetili koji mi zlobe nepravedno, i namigivali oèima koji mrze na me ni za što.
Non supergaudeant mihi qui adversantur mihi inique: qui oderunt me gratis et annuunt oculis.
20 Jer oni ne govore o miru, nego na mirne na zemlji izmišljaju lažne stvari.
Quoniam mihi quidem pacifice loquebantur: et in iracundia terrae loquentes, dolos cogitabant.
21 Razvaljuju na me usta svoja, i govore: dobro! dobro! vidi oko naše.
Et dilataverunt super me os suum: dixerunt: Euge, euge, viderunt oculi nostri.
22 Vidiš, Gospode! nemoj muèati; Gospode! nemoj otstupiti od mene.
Vidisti Domine, ne sileas: Domine ne discedas a me.
23 Probudi se, ustani na sud moj, Bože moj i Gospode, i na parnicu moju.
Exurge et intende iudicio meo: Deus meus, et Dominus meus in causam meam.
24 Sudi mi po pravdi svojoj, Gospode, Bože moj, da mi se ne svete.
Iudica me secundum iustitiam tuam Domine Deus meus, et non supergaudeant mihi.
25 Ne daj da govore u srcu svojem: dobro! to smo htjeli! Ne daj da govore: proždrijesmo ga.
Non dicant in cordibus suis: Euge, euge, animae nostrae: nec dicant: Devorabimus eum.
26 Nek se postide i posrame svi koji se raduju zlu mojemu, nek se obuku u stid i u sram koji se razmeæu nada mnom.
Erubescant et revereantur simul, qui gratulantur malis meis. Induantur confusione et reverentia qui maligna loquuntur super me.
27 Neka se raduju i vesele koji mi žele pravdu, i govore jednako: velik Gospod, koji želi mira sluzi svojemu!
Exultent et laetentur qui volunt iustitiam meam: et dicant semper: Magnificetur Dominus, qui volunt pacem servi eius.
28 I moj æe jezik kazivati pravdu tvoju, i hvalu tebi svaki dan.
Et lingua mea meditabitur iustitiam tuam, tota die laudem tuam.