Psalmi 2

1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

Ino ty fidabasida’ o kilakila ondatio, naho ty fikililia’ ondatio raha tsy vente’e.

2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

Mijohañe o mpanjaka’ ty tane toio, naho mitrao-kinia o mpifeheo hiatreatre am’ Iehovà naho i Noriza’ey, manao ty hoe:

3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

Antao handrafadrafatse o talirandra’ iareoo, le hahimpan-tika o rohi’ iareoo.

4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

Miankahake i mpiambesatse an-dindiñey; mitsikìke iareo t’i Talè.

5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

Fa ho trevohe’e an-keloke, vaho hampinevenevere’e am-pifombo’e:

6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

Toe izaho ty nañoriñe ty Mpanjakako e Tsiône ao amy vohiko miavakey.

7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

Sokireko ho lily: hoe t’Iehovà amako: Anako irehe, anindroany ty nampiareñako azo.

8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

Mihalalia amako le hampandovaeko Azo o fifeheañeo, naho ho fanaña’o o olon-taneo.

9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

Ho pozahe’o am-bodam-by; Hampijeñajeñahe’e hoe siniharam-panao valàñe-tane.

10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

Aa le mahihira ry mpanjakao; Mimetea oke ry mpizaka’ ty tane toio.

11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

Toroño am-pañeveñañe t’Iehovà, vaho mirebeha am-pineveneverañe;

12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

Ondroho i Anakey tsy mone hiviñera’e, vaho hihomak’ an-dalañe ey nahareo; fa mete hisolebatse aniany ty fifombo’e. Hene haha ze mitsolok’ ama’e.