Psalmi 2

1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

Poukisa nasyon yo ap boulvèse konsa, e pèp yo fòmante yon vye bagay?

2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

Wa latè yo pran pòz yo e chèf yo pran konsèy ansanm kont SENYÈ a, e kont onksyone pa Li a:

3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

“Annou chire chenn sa yo, e jete kòd ki mare nou yo!”

4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

(Sila) ki chita nan syèl la ri; SENYÈ a ap moke yo.

5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

Anplis, Li va pale avèk yo nan kòlè Li. Li va fè yo sezi nan kòlè Li.

6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

Men pou Mwen menm, Mwen fin plase Wa Mwen an sou Sion, mòn sen Mwen an.

7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

Anverite, Mwen va pale selon deklarasyon SENYÈ a; SENYÈ a te di Mwen: “Ou se Fis Mwen. Se jodi a, Mwen te fè Ou.

8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

Mande Mwen, e Mwen va bay Ou nasyon yo kon eritaj, jis rive nan dènye pwent latè kon posesyon pa Ou.

9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

Ou va kase yo avèk yon baton fè, Ou va kraze yo tankou veso kanari.”

10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

Konsa, O wa yo, sèvi ak sajès. Fè atansyon, O jij sou latè yo.

11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

Adore SENYÈ a avèk gran respè e rejwi avèk tranbleman.

12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

Fè omaj a Fis la, pou L pa vin fache, epi ou ta mouri nan chemen an. Paske gwo chalè Li kab limen ase vit. A la beni se tout (sila) ki kache nan Li.