Psalmi 2

1 Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari?

Whi gnastiden with teeth hethene men; and puplis thouyten veyn thingis?

2 Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova.

The kyngis of erthe stoden togidere; and princes camen togidere ayens the Lord, and ayens his Crist?

3 “Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

Breke we the bondis of hem; and cast we awei the yok of hem fro vs.

4 Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva.

He that dwellith in heuenes schal scorne hem; and the Lord schal bimowe hem.

5 Pa im govori u gnjevu svojem i jarošæu svojom zbunjuje ih:

Thanne he schal speke to hem in his ire; and he schal disturble hem in his stronge veniaunce.

6 “Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.”

Forsothe Y am maad of hym a kyng on Syon, his hooli hil; prechynge his comaundement.

7 Kazaæu naredbu Gospodnju; on reèe meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

The Lord seide to me, Thou art my sone; Y haue gendrid thee to dai.

8 Išti u mene, i daæu ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu.

Axe thou of me, and Y schal yyue to thee hethene men thin eritage; and thi possessioun the termes of erthe.

9 Udariæeš ih gvozdenom palicom; razbiæeš ih kao lonèarski sud.”

Thou schalt gouerne hem in an yrun yerde; and thou schalt breke hem as the vessel of a pottere.

10 Sad, carevi, orazumite se; nauèite se sudije zemaljske!

And now, ye kyngis, vndurstonde; ye that demen the erthe, be lerud.

11 Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

Serue ye the Lord with drede; and make ye ful ioye to hym with tremblyng.

12 Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer æe se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

Take ye lore; lest the Lord be wrooth sumtyme, and lest ye perischen fro iust waie. Whanne his `ire brenneth out in schort tyme; blessed ben alle thei, that tristen in hym.