Psalmi 19
1 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.
Til sangmesteren; en salme av David. Himlene forteller Guds ære, og hvelvingen forkynner hans henders gjerning.
2 Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.
Den ene dag lar sin tale utstrømme til den annen, og den ene natt forkynner den annen sin kunnskap.
3 Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.
Der er ei tale, der er ei ord, ei høres deres røst.
4 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;
Over all jorden utgår deres målesnor, og til jorderikes ende deres ord; for solen har han satt et telt på dem.
5 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.
Og den er som en brudgom som går ut av sitt brudekammer; den gleder sig som en helt til å løpe sin bane.
6 Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.
Fra himmelens ende er dens utgang, og dens omløp inntil dens ende, og intet er skjult for dens hete.
7 Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.
Herrens lov er fullkommen, den vederkveger sjelen; Herrens vidnesbyrd er trofast, det gjør den enfoldige vis;
8 Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.
Herrens befalinger er rette, de gleder hjertet; Herrens bud er rent, det oplyser øinene;
9 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.
Herrens frykt er ren, den står fast evindelig; Herrens lover er sannhet, de er rettferdige alle tilsammen.
10 Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.
De er kosteligere enn gull, ja fint gull i mengde, og søtere enn honning, ja honning som drypper av kakene.
11 I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.
Også din tjener blir påminnet ved dem; den som holder dem, har stor lønn.
12 Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;
Hvem merker hvor ofte han feiler? Forlat mig mine lønnlige synder!
13 I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.
Bevar også din tjener fra skammelige synder, la dem ei herske over mig! Så blir jeg ulastelig og uten skyld for store overtredelser.
14 Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!
La min munns ord og mitt hjertes tanke være til velbehag for ditt åsyn, Herre, min klippe og min gjenløser!
