Psalmi 19

1 Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku njegovijeh glasi svod nebeski.

In finem, Psalmus David. Cæli enarrant gloriam Dei, et opera manuum eius annunciat firmamentum.

2 Dan danu dokazuje, i noæ noæi javlja.

Dies diei eructat verbum, et nox nocti indicat scientiam.

3 Nema jezika, niti ima govora, gdje se ne bi èuo glas njihov.

Non sunt loquelæ, neque sermones, quorum non audiantur voces eorum.

4 Po svoj zemlji ide kazivanje njihovo i rijeèi njihove na kraj vasiljene. Suncu je postavio stan na njima;

In omnem terram exivit sonus eorum: et in fines orbis terræ verba eorum.

5 I ono izlazi kao ženik iz ložnice svoje, kao junak veselo teèe putem.

In sole posuit tabernaculum suum: et ipse tamquam sponsus procedens de thalamo suo: Exultavit ut gigas ad currendam viam,

6 Izlazak mu je nakraj neba, i hod mu do kraja njegova; i niko nije sakriven od toplote njegove.

a summo cælo egressio eius: Et occursus eius usque ad summum eius: nec est qui se abscondat a calore eius.

7 Zakon je Gospodnji svršen, krijepi dušu; svjedoèanstvo je Gospodnje vjerno, daje mudrost nevještome.

Lex Domini immaculata convertens animas: testimonium Domini fidele, sapientiam præstans parvulis.

8 Naredbe su Gospodnje pravedne, vesele srce. Zapovijest je Gospodnja svijetla, prosvjetljuje oèi.

Iustitiæ Domini rectæ, lætificantes corda: præceptum Domini lucidum; illuminans oculos.

9 Strah je Gospodnji èist, ostaje dovijeka. Sudovi su njegovi istini, pravedni svikoliki.

Timor Domini sanctus, permanens in sæculum sæculi: iudicia Domini vera, iustificata in semetipsa.

10 Bolji su od zlata i dragog kamenja, slaði od meda koji teèe iz sata.

Desiderabilia super aurum et lapidem pretiosum multum: et dulciora super mel et favum.

11 I slugu tvojega oni su prosvijetlili; ko ih drži ima veliku platu.

Etenim servus tuus custodit ea, in custodiendis illis retributio multa.

12 Ko æe znati sve svoje pogrješke? Oèisti me i od tajnijeh;

Delicta quis intelligit? ab occultis meis munda me:

13 I od voljnijeh saèuvaj slugu svojega, da ne obladaju mnome. Tada æu biti svršen i èist od velikoga prijestupa.

et ab alienis parce servo tuo. Si mei non fuerint dominati, tunc immaculatus ero: et emundabor a delicto maximo.

14 Da su ti rijeèi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Gospode, krjeposti moja i izbavitelju moj!

Et erunt ut complaceant eloquia oris mei: et meditatio cordis mei in conspectu tuo semper. Domine adiutor meus, et redemptor meus.