Psalmi 18
1 Ljubiæu te, Gospode, krjeposti moja,
In finem. Puero Domini David, qui locutus est Domino verba cantici hujus, in die qua eripuit eum Dominus de manu omnium inimicorum ejus, et de manu Saul, et dixit: Diligam te, Domine, fortitudo mea.
2 Gospode, grade moj, zaklone moj, koji se oboriti ne može, izbavitelju moj, Bože moj, kamena goro, na kojoj se ne bojim zla, štite moj, rože spasenja mojega, utoèište moje!
Dominus firmamentum meum, et refugium meum, et liberator meus. Deus meus adjutor meus, et sperabo in eum; protector meus, et cornu salutis meæ, et susceptor meus.
3 Prizivljem Gospoda, kojemu se klanjati valja, i opraštam se neprijatelja svojih.
Laudans invocabo Dominum, et ab inimicis meis salvus ero.
4 Obuzeše me smrtne bolesti, i potoci nevaljalijeh ljudi uplašiše me.
Circumdederunt me dolores mortis, et torrentes iniquitatis conturbaverunt me.
Dolores inferni circumdederunt me; præoccupaverunt me laquei mortis. (Sheol h7585)
6 U svojoj tjeskobi prizvah Gospoda, i k Bogu svojemu povikah; on èu iz dvora svojega glas moj, i vika moja doðe mu do ušiju.
In tribulatione mea invocavi Dominum, et ad Deum meum clamavi: et exaudivit de templo sancto suo vocem meam; et clamor meus in conspectu ejus introivit in aures ejus.
7 Zatrese se i pokoleba se zemlja, zadrmaše se i pomjeriše iz temelja gore, jer se on razljuti.
Commota est, et contremuit terra; fundamenta montium conturbata sunt, et commota sunt: quoniam iratus est eis.
8 Podiže se dim od gnjeva njegova, iz usta njegovijeh oganj, koji proždire, i živo ugljevlje otskakaše od njega.
Ascendit fumus in ira ejus, et ignis a facie ejus exarsit; carbones succensi sunt ab eo.
9 Savi nebesa i siðe. Mrak bješe pod nogama njegovijem.
Inclinavit cælos, et descendit, et caligo sub pedibus ejus.
10 Sjede na heruvima i podiže se, i poletje na krilima vjetrnijem.
Et ascendit super cherubim, et volavit; volavit super pennas ventorum.
11 Od mraka naèini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mraènijeh voda, oblaka vazdušnijeh.
Et posuit tenebras latibulum suum; in circuitu ejus tabernaculum ejus, tenebrosa aqua in nubibus aëris.
12 Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje.
Præ fulgore in conspectu ejus nubes transierunt; grando et carbones ignis.
13 Zagrmje na nebesima Gospod, i višnji pusti glas svoj, grad i živo ugljevlje.
Et intonuit de cælo Dominus, et Altissimus dedit vocem suam: grando et carbones ignis.
14 Pusti strijele svoje, i razmetnu ih; silu munja, i rasu ih.
Et misit sagittas suas, et dissipavit eos; fulgura multiplicavit, et conturbavit eos.
15 I pokazaše se izvori vodeni, i otkriše se temelji vasionoj od prijetnje tvoje, Gospode, od dihanja duha gnjeva tvojega.
Et apparuerunt fontes aquarum, et revelata sunt fundamenta orbis terrarum, ab increpatione tua, Domine, ab inspiratione spiritus iræ tuæ.
16 Tada pruži s visine ruku, uhvati me, izvuèe me iz vode velike.
Misit de summo, et accepit me; et assumpsit me de aquis multis.
17 Izbavi me od neprijatelja mojega silnoga i od mojih nenavidnika, kad bijahu jaèi od mene.
Eripuit me de inimicis meis fortissimis, et ab his qui oderunt me. Quoniam confortati sunt super me;
18 Ustaše na me u dan nevolje moje, ali mi Gospod bi potpora.
prævenerunt me in die afflictionis meæ: et factus est Dominus protector meus.
19 Izvede me na prostrano mjesto, i izbavi me, jer sam mu mio.
Et eduxit me in latitudinem; salvum me fecit, quoniam voluit me,
20 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, i za èistotu ruku mojih dariva me.
et retribuet mihi Dominus secundum justitiam meam, et secundum puritatem manuum mearum retribuet mihi:
21 Jer se držah putova Gospodnjih, i ne odmetnuh se Boga svojega,
quia custodivi vias Domini, nec impie gessi a Deo meo;
22 Nego su svi zakoni njegovi preda mnom, i zapovijesti njegovijeh ne uklanjam od sebe.
quoniam omnia judicia ejus in conspectu meo, et justitias ejus non repuli a me.
23 Bih mu vjeran, i èuvah se od bezakonja svojega.
Et ero immaculatus cum eo; et observabo me ab iniquitate mea.
24 Dade mi Gospod po pravdi mojoj, po èistoti ruku mojih pred oèima njegovima.
Et retribuet mihi Dominus secundum justitiam meam, et secundum puritatem manuum mearum in conspectu oculorum ejus.
25 Sa svetima postupaš sveto, s èovjekom vjernim vjerno,
Cum sancto sanctus eris, et cum viro innocente innocens eris,
26 S èistim èisto, a s nevaljalim nasuprot njemu.
et cum electo electus eris, et cum perverso perverteris.
27 Jer ti pomažeš ljudima nevoljnim, a oèi ponosite ponižavaš.
Quoniam tu populum humilem salvum facies, et oculos superborum humiliabis.
28 Ti raspaljuješ vidjelo moje; Gospod moj prosvjetljuje tamu moju.
Quoniam tu illuminas lucernam meam, Domine; Deus meus, illumina tenebras meas.
29 S tobom razbijam vojsku, i s Bogom svojim skaèem preko zida.
Quoniam in te eripiar a tentatione; et in Deo meo transgrediar murum.
30 Put je Božji vjeran, rijeè Gospodnja èista. On je štit svjema koji se u nj uzdaju.
Deus meus, impolluta via ejus; eloquia Domini igne examinata: protector est omnium sperantium in se.
31 Jer ko je Bog osim Gospoda, i ko je obrana osim Boga našega?
Quoniam quis deus præter Dominum? aut quis deus præter Deum nostrum?
32 Ovaj Bog opasuje me snagom, i èini mi vjeran put.
Deus qui præcinxit me virtute, et posuit immaculatam viam meam;
33 Daje mi noge kao u jelena, i na visine stavlja me.
qui perfecit pedes meos tamquam cervorum, et super excelsa statuens me;
34 Uèi ruke moje boju, i mišice moje èini da su luk od mjedi.
qui docet manus meas ad prælium. Et posuisti, ut arcum æreum, brachia mea,
35 Ti mi daješ štit spasenja svojega; desnica tvoja drži me, i milost tvoja èini me velika.
et dedisti mihi protectionem salutis tuæ: et dextera tua suscepit me, et disciplina tua correxit me in finem, et disciplina tua ipsa me docebit.
36 Ti širiš korak moj, te se ne spotièu noge moje.
Dilatasti gressus meos subtus me, et non sunt infirmata vestigia mea.
37 Tjeram neprijatelje svoje i stižem ih, i ne vraæam se dok ih ne istrijebim.
Persequar inimicos meos, et comprehendam illos; et non convertar donec deficiant.
38 Obaram ih, i ne mogu ustati, padaju pod noge moje.
Confringam illos, nec poterunt stare; cadent subtus pedes meos.
39 Jer me ti opasuješ snagom za boj, i koji ustanu na me, obaraš ih preda mnom.
Et præcinxisti me virtute ad bellum, et supplantasti insurgentes in me subtus me.
40 Neprijatelja mojih pleæi ti mi obraæaš, i potirem nenavidnike svoje.
Et inimicos meos dedisti mihi dorsum, et odientes me disperdidisti.
41 Oni vièu, ali nema pomagaèa, ka Gospodu, ali ih on ne sluša.
Clamaverunt, nec erat qui salvos faceret; ad Dominum, nec exaudivit eos.
42 Rasipam ih kao prah po vjetru, kao blato po ulicama gazim ih.
Et comminuam eos ut pulverem ante faciem venti; ut lutum platearum delebo eos.
43 Ti me izbavljaš od bune narodne, postavljaš me da sam glava tuðim plemenima; narod kojega ne poznavah, služi mi.
Eripies me de contradictionibus populi; constitues me in caput gentium.
44 Po samome èuvenju slušaju me, tuðini pokorni su mi.
Populus quem non cognovi servivit mihi; in auditu auris obedivit mihi.
45 Tuðini blijede, dršæu u gradovima svojim.
Filii alieni mentiti sunt mihi, filii alieni inveterati sunt, et claudicaverunt a semitis suis.
46 Živ je Gospod, i da je blagosloven braniè moj! Da se uzvisi Bog spasenja mojega,
Vivit Dominus, et benedictus Deus meus, et exaltetur Deus salutis meæ.
47 Bog, koji mi daje osvetu, i pokorava mi narode,
Deus qui das vindictas mihi, et subdis populos sub me; liberator meus de inimicis meis iracundis.
48 Koji me izbavlja od neprijatelja, podiže me nad one koji ustaju na me i od èovjeka žestoka izbavlja me!
Et ab insurgentibus in me exaltabis me; a viro iniquo eripies me.
49 Toga radi hvalim te, Gospode, pred narodima, i pojem imenu tvojemu,
Propterea confitebor tibi in nationibus, Domine, et nomini tuo psalmum dicam;
50 Koji slavno izbavljaš cara svojega, i èiniš milost pomazaniku svojemu Davidu i natražju njegovu dovijeka.
magnificans salutes regis ejus, et faciens misericordiam christo suo David, et semini ejus usque in sæculum.
