Psalmi 17
1 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
Oratio David. Exaudi, Domine, justitiam meam; intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.
2 Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.
De vultu tuo judicium meum prodeat; oculi tui videant æquitates.
3 Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
Probasti cor meum, et visitasti nocte; igne me examinasti, et non est inventa in me iniquitas.
4 Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.
Ut non loquatur os meum opera hominum: propter verba labiorum tuorum, ego custodivi vias duras.
5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
Perfice gressus meos in semitis tuis, ut non moveantur vestigia mea.
6 Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.
Ego clamavi, quoniam exaudisti me, Deus; inclina aurem tuam mihi, et exaudi verba mea.
7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis sperantes in te.
8 Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
A resistentibus dexteræ tuæ custodi me ut pupillam oculi. Sub umbra alarum tuarum protege me
9 Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
a facie impiorum qui me afflixerunt. Inimici mei animam meam circumdederunt;
10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
adipem suum concluserunt: os eorum locutum est superbiam.
11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
Projicientes me nunc circumdederunt me; oculos suos statuerunt declinare in terram.
12 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.
Susceperunt me sicut leo paratus ad prædam, et sicut catulus leonis habitans in abditis.
13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
Exsurge, Domine: præveni eum, et supplanta eum: eripe animam meam ab impio; frameam tuam
14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
ab inimicis manus tuæ. Domine, a paucis de terra divide eos in vita eorum; de absconditis tuis adimpletus est venter eorum. Saturati sunt filiis, et dimiserunt reliquias suas parvulis suis.
15 A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.
Ego autem in justitia apparebo conspectui tuo; satiabor cum apparuerit gloria tua.
