Psalmi 17
1 Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
The preier of Dauid. Lord, here thou my riytfulnesse; biholde thou my preier. Perseuye thou with eeris my preier; not maad in gileful lippis.
2 Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.
Mi doom come `forth of thi cheer; thin iyen se equite.
3 Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
Thou hast preued myn herte, and hast visitid in niyt; thou hast examynyd me bi fier, and wickidnesse is not foundun in me.
4 Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.
That my mouth speke not the werkis of men; for the wordis of thi lippis Y haue kept harde weies.
5 Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
Make thou perfit my goyngis in thi pathis; that my steppis be not moued.
6 Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.
I criede, for thou, God, herdist me; bowe doun thin eere to me, and here thou my wordis.
7 Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
Make wondurful thi mercies; that makist saaf `men hopynge in thee.
8 Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
Kepe thou me as the appil of the iye; fro `men ayenstondynge thi riyt hond. Keuere thou me vndur the schadewe of thi wyngis;
9 Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
fro the face of vnpitouse men, that han turmentid me. Myn enemyes han cumpassid my soule;
10 Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
thei han closide togidere her fatnesse; the mouth of hem spak pride.
11 Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
Thei castiden me forth, and han cumpassid me now; thei ordeyneden to bowe doun her iyen in to erthe.
12 Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.
Thei, as a lioun maad redi to prey, han take me; and as the whelp of a lioun dwellynge in hid places.
13 Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
Lord, rise thou vp, bifor come thou hym, and disseyue thou hym; delyuere thou my lijf fro the `vnpitouse,
14 Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
delyuere thou thi swerd fro the enemyes of thin hond. Lord, departe thou hem fro a fewe men of `the lond in the lijf of hem; her wombe is fillid of thin hid thingis. Thei ben fillid with sones; and thei leften her relifis to her litle children.
15 A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.
But Y in riytfulnesse schal appere to thi siyt; Y schal be fillid, whanne thi glorie schal appere.
