Psalmi 147

1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.

Hemdusana! Yahni medhiyilenglar! Berheq, bundaq qilish shérindur; Xudayimizni küylenglar! Medhiye oqush insan’gha yarishidu.

2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;

Perwerdigar Yérusalémni bina qilmaqta; Israilning sürgün qilin’ghanlirini U yighip kélidu;

3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;

U köngli sunuqlarni dawalaydu; Ularning yarilirini tangidu.

4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.

U yultuzlarning sanini sanaydu; Ularning hemmisige bir-birlep isim qoyidu.

5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.

Ulughdur Rebbimiz, zor qudretliktur; Uning chüshinishi cheksizdur.

6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.

Perwerdigar yawash möminlerni yölep kötüridu; Rezillerni yergiche töwen qilidu.

7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.

Perwerdigargha teshekkürler bilen naxsha éytinglar; Küylerni chiltargha tengshep éytinglar!

8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;

U asmanni bulutlar bilen qaplitidu, Zémin’gha yamghurni békitidu, Taghlarda ot-chöplerni östüridu;

9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.

Mallargha ozuq, Tagh qaghisining chüjiliri zarlighanda, ulargha ozuq béridu;

10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.

At küchidin U zoq almaydu; Ademning chebdes putlirini xursenlik dep bilmeydu;

11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.

Perwerdigar belki Özidin eyminidighanlarni, Özining özgermes muhebbitige ümid baghlighanlarni xursenlik dep bilidu.

12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!

Perwerdigarni maxtanglar, i Yérusalém; Xudayingni medhiyile, i Zion.

13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.

Chünki U derwaziliringning taqaqlirini mehkem qilidu; Séningde turuwatqan perzentliringge bext-beriket berdi.

14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.

U chet-chégraliringda aram-tinchliq yürgüzidu, Séni bughdayning ésili bilen qanaetlendüridu.

15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.

U Öz emr-bésharetlirini yer yüzige ewetidu; Uning söz-kalami intayin téz yügüridu.

16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.

U aq qarni yungdek béridu, Qirawni küllerdek tarqitidu.

17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?

Uning muzini nan uwaqliridek qilip parchiliwétidu; Uning soghuqi aldida kim turalisun?

18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.

U sözini ewetip, ularni éritidu; Uning shamilini chiqirip, sularni aqquzidu.

19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.

U Öz söz-kalamini Yaqupqa, Belgilimilirini hem hökümlirini Israilgha ayan qilidu;

20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

U bashqa héchbir elge mundaq muamile qilmighandur; Uning hökümlirini bolsa, ular bilip baqqan emes. Hemdusana!