Psalmi 147
1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Monkamfo Awurade. Ɛyɛ sɛ wɔto ayɛyie dwom ma yɛn Onyankopɔn, ɛyɛ fɛ na ɛfata sɛ wɔkamfo no!
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Awurade kyekyere Yerusalem; Ɔboaboa Israel nnommumfoɔ ano.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
Ɔsa wɔn a wɔn akoma abotoɔ yadeɛ na ɔkyekyere wɔn akuro.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
Ɔnim nsoromma no dodoɔ na ɔde obiara din frɛ no.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
Yɛn Awurade so, na ne tumi yɛ kɛseɛ; yɛrente nʼase nwie.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Awurade wowa ahobrɛasefoɔ na ɔtoto amumuyɛfoɔ hwe fam.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Monto aseda nnwom mma Awurade. Momfa sankuo nto dwom mma yɛn Onyankopɔn.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Ɔde omununkum kata ɔsoro ani; ɔde osutɔ ma asase ma ɛserɛ nyini wɔ nkokoɔ so.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
Ɔma anantwie aduane na sɛ anene mma su a, ɔma wɔn aduane.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Ɛnyɛ ɔpɔnkɔ ahoɔden na nʼani sɔ na ɛnyɛ onipa ahoɔden nso.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Na mmom, Awurade ani sɔ nnipa a wɔsuro no, wɔn a wɔde wɔn ho to nʼadɔeɛ a ɛnsa da no so no.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Momma Awurade so, Ao Yerusalem; kamfo wo Onyankopɔn, Ao Sion,
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
ɔma wʼapono akyi adaban yɛ den na ɔhyira wo nkurɔfoɔ a wɔte wo mu.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
Ɔma wʼahyeɛ so dwo na ɔde ayuo amapa ma wo.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
Ɔsoma nʼahyɛdeɛ kɔ asase so; nʼasɛm tu mmirika ntɛm so.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Ɔtrɛ sukyerɛmma mu sɛ odwan ho nwi, na ɔpete obosuo nsukyeneeɛ sɛ nsõ.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
Ɔtoto asukɔtweaa gu fam sɛ mmosea. Hwan na ɔbɛtumi agyina nʼawɔ denden no ano?
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
Ɔsoma nʼasɛm no ma ɛnane no; ɔhwanyane ne mframa, na nsuo tene.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Wada nʼasɛm adi akyerɛ Yakob, ne mmara ne ɔhyɛ nsɛm akyerɛ Israel.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Ɔnyɛɛ yei mmaa aman foforɔ biara; wɔnnim ne mmara. Monkamfo Awurade!
