Psalmi 147
1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Monkamfo Awurade. Eye sɛ wɔto ayeyi nnwom ma yɛn Nyankopɔn, ɛyɛ fɛ na ɛfata dodo sɛ wɔkamfo no!
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Awurade kyekyere Yerusalem; Ɔboaboa Israel nnommum ano.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
Ɔsa wɔn a wɔn koma abotow no yare, na ɔkyekyere wɔn akuru.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
Ɔkyerɛ nsoromma dodow a ɛwɔ hɔ, na ɔde obiara din frɛ no.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
Yɛn Awurade so, na ne tumi yɛ kɛse; yɛrente nʼase nwie.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Awurade wowaw ahobrɛasefo na ɔtotow amumɔyɛfo hwehwe fam.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Monto aseda nnwom mma Awurade. Momfa sanku nto dwom mma yɛn Nyankopɔn.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Ɔde omununkum kata ɔsoro ani; ɔma asase osu ma sare nyin wɔ nkoko so.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
Ɔma anantwi aduan, na sɛ kwaakwaadabimma su a, ɔma wɔn aduan.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Ɛnyɛ ɔpɔnkɔ ahoɔden na nʼani sɔ na ɛnyɛ onipa ahoɔden nso.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Na mmom, Awurade ani sɔ nnipa a wosuro no, wɔn a wɔde wɔn ho to nʼadɔe a ɛnsa da no so no.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Momma Awurade so, Yerusalem; kamfo wo Nyankopɔn, Sion,
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
ɔma wʼapon akyi adaban yɛ den, na ohyira wo nkurɔfo a wɔte wo mu.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
Ɔma wʼahye so dwo, na ɔde awi ankasa ma wo.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
Ɔsoma nʼahyɛde kɔ asase so; nʼasɛm tu mmirika ntɛm so.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Ɔtrɛw sukyerɛmma mu sɛ oguan ho nwi, na ɔpete obosu sukyerɛmma sɛ nsõ.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
Ɔtotow mparuwbo gu fam sɛ mmosea. Hena na obetumi agyina nʼawɔw dennen no ano?
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
Ɔsoma nʼasɛm no ma ɛnan no; ɔhwanyan ne mframa, na nsu sen.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Wada nʼasɛm adi akyerɛ Yakob, ne mmara ne ɔhyɛ nsɛm akyerɛ Israel.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Ɔnyɛɛ eyi maa ɔman foforo biara ɛ; wonnim ne mmara. Monkamfo Awurade!
