Psalmi 147
1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Idaydayawyo ni Yahweh, ta nasayaat nga agkanta kadagiti pammadayaw iti Diostayo, makaay-ayo ken rumbeng laeng ti panagdayaw.
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Bangbangonen ni Yahweh ti Jerusalem, um-ummongenna dagiti naiwara a tattao ti Israel.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
Ag-agasanna dagiti naburak ti pusona ken bedbedbedanna dagiti sugatda.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
Bilbilangenna dagiti bituen, ket panpanagananna amin ida.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
Naindaklan ti Apotayo, ken nakakaskasdaaw ti pannakabalinna, saan a matukod ti pannakaawatna.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Itagtag-ay ni Yahweh dagiti maidaddadanes, tumtumbaenna dagiti nadangkes iti daga.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Kantaanyo ni Yahweh nga addaan ti panagyaman, agkantakayo kadagiti pammadayaw iti Diostayo babaen iti arpa.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Ab-abbonganna ti langit kadagiti ulep ken mangisagsagana ti tudo nga agpaay iti daga, a mangpatubo iti ruot kadagiti banbantay.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
Mangmangted isuna iti taraon kadagiti ayup ken kadagiti sibong ti wak inton umarikiakda.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Saan a maragsakan isuna iti pigsa ti kabalio, saan a may-ayo isuna iti pigsa kadagiti saka ti maysa a tao.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Maay-ayo ni Yahweh kadagiti agraem kenkuana, dagiti mangnamnama iti kinapudnona iti tulagna.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Idaydayawmo ni Yahweh, O Jerusalem, idaydayawmo ti Diosmo, O Sion.
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
Ta palpalagdaenna dagiti ruanganmo, ken benbendisionanna dagiti annakmo.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
Mangmangyeg isuna iti panagrang-ay iti uneg dagiti beddengmo, penpennekennaka iti kasasayaatan a trigo.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
It-itedna ti bilinna iti daga, napartak nga agtartaray dagiti bilinna.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Ar-aramidenna ti niebe a kas iti ules a naaramid iti buok ti karnero, iwarwarasna ti yelo a kas kadagiti dapo.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
Iwarwarasna ti uraro a kasla kadagiti maregmeg, siasino ti makaibtur ti lam-ek nga iyegna?
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
It-itedna ti bilinna ken matunawda, pagpulpul-oyenna ti angin ken pagay-ayusenna ti danum.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Impakaammona ti saona kenni Jacob, dagiti alagadenna, ken dagiti nalinteg a pangngeddengna iti Israel.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Saanna nga inaramid daytoy iti sabali a nasion, ken no maipapan kadagiti pangngeddengna, saanda nga ammo. Idaydayawyo ni Yahweh.
