Psalmi 147
1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Lwanj pou Seyè a! Sa bon nèt pou nou chante pou Seyè a. Sa bon nèt pou nou fè lwanj Seyè a. Wi, li merite l' vre!
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Seyè a ap rebati lavil Jerizalèm. L'ap fè moun Izrayèl ki te gaye nan mitan lòt nasyon yo tounen lakay yo.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
L'ap bay moun ki nan gwo lapenn yo kouraj. L'ap geri moun ki blese yo.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
Li konte konbe zetwal ki genyen! Li konnen non yo chak.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
Seyè nou an gen pouvwa. Li gen anpil fòs. Konesans li pa gen limit.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Seyè a ap bay pòv malere yo men pou yo leve. Men, l'ap rabese mechan yo jouk atè.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Chante yon chante pou Seyè a pou nou di l' mèsi. Fè mizik pou Bondye nou an ak gita.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Se li ki kouvri syèl la ak nwaj yo. Se li ki pare lapli pou tè a. Se li ki fè zèb pouse sou mòn yo.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
Li bay bèt yo manje, li bay ti kònèy yo manje lè yo rele.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Li pa pran plezi l' nan chwal ki gen fòs, ni se pa kouraj moun ki fè kè l' kontan.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Moun ki fè kè l' kontan, se moun ki gen krentif pou li, se moun ki mete tout espwa yo nan li, paske yo konnen li renmen yo.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Nou menm, moun lavil Jerizalèm, fè lwanj Seyè a! Nou menm, moun mòn Siyon, fè lwanj Bondye nou an!
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
Li fè pòt kay nou yo vin pi solid. Li voye benediksyon sou pitit nou yo nan mitan nou.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
L'ap veye fwontyè peyi a pou pa gen lagè! L'ap plen vant nou ak bon kalite manje.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
Li pase yon lòd: lòd la kouri byen vit toupatou sou latè.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Li fè lanèj tonbe kouvri latè tankou koton. Li fè lawouze tounen ti moso glas sou tout pyebwa.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
Li voye lagrèl tankou gravye. Ki moun ki ka sipòte fredi li voye?
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
Li pase yon lòd, li fè yo tout fonn. Li fè van soufle, dlo pran koule toupatou.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Li fè pitit Jakòb yo konnen pawòl li. li fè pèp Izrayèl la konnen lòd li yo ak sa li deside.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Li pa aji konsa ak okenn lòt nasyon. Li pa fè yo konnen sa l' deside fè. Lwanj pou Seyè a!
