< Psalmi 147 >

1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.
Yahweh Pakai vahchoijin umhen! iPathen'u Elohim vahchoi lasah ding hi iti phat-a pha hitam! Ijeh-inem itileh Ama lungset nan adimn in, vahchoi dia lomtah ahi.
2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;
Yahweh Pakai in Jerusalem aki ledohsah in, amangtasa Israelte ahin lepui kit in ahi.
3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;
Aman lungthimna jong aboldam in, amaha jeng-u jong adamsah'in ahi.
4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.
Aman ahsi ho asim toh in, amin cheh'in akouvin ahi.
5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.
I-Yahweh Pakaiju hi iti loupi hitam! Athaneina hi akhonna gei ahi! Athil hetthem theina jong mihem hetphah hoi ahipoi.
6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.
Yahweh Pakai in mikineosah ho adomsang'in, ahin miphalouho vang toltoh alhobeh'in ahi.
7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.
Yahweh Pakai thangvahna la sauvin, semjangto thon Elohim Pathen vahchoila sauvin.
8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;
Aman vanho meilom'in akhun, leiset'a go ajuh lhahsah in, chule molchunga hampa louhing akedohsah'in ahi.
9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.
Aman gamsa ho neh ding apen chule va-ah nou ho apenteng aneh diu apejin ahi.
10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.
Aman sakol thahatna leh mihem thahatna'a akison-jiu akipapi poi.
11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.
Yahweh Pakai chu Ama ging jing hole ami ngailutna longlou chunga kinepna neiho akipa pin ahi.
12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!
Vo Jerusalem, Yahweh Pakai loupina vahchoijun! O Zion, na Pathen Elohim vahchoijun.
13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.
Ajeh chu Aman nakelkot jol ho alhousah in, chule nakul sunga nachate phatthei aboh in ahi.
14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.
Aman nagamgi tin-uva chamna alensah in, chule nagilkel nauvah an twitah'in navah uvin ahi.
15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.
Vannoi leiset chunga thu-apeh teng jongleh aman gang in ahi.
16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.
Aman buhbang jeng jong samul abahsah jin, chule dai-kai jong vutvam kithejal abahsah jin ahi.
17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?
Gel-chang jong song kisunglha abahsah jin, adapsah teng jong ama-anga ding jou ding koiham?
18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.
Chujouteng Aman thu apen ahileh ajunlha gamji tan, Aman hui chu asol'in ahileh buhbangho chu twijin alongji tai.
19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.
Aman Jacob henga thu aseipeh in, Israel kom'a a Dan thupeh hole athuhil hochu ahilchen in ahi.
20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!
Hitobang hi namdang ho jah'a aseipeh pon, amahon athuhil jong ahepouvin ahi. Yahweh Pakai vahchoijin umhen!

< Psalmi 147 >