Psalmi 147

1 Hvalite Gospoda, jer je slatko pjevati Boga našega, jer blagome prilikuje hvala.

FANMANALABA jamyo as Jeova: sa mauleg na utacantaye alabansa sija gui Yuusta; sa magof este; ya y alabansa respetao.

2 Gospod zida Jerusalim, sabira rasijane sinove Izrailjeve;

Si Jeova jumajatsa Jerusalem: ja fandadaña y manmayute juyong guiya Israel.

3 Iscjeljuje one koji su skrušena srca, i lijeèi tuge njihove;

Janafanjomlo y manmayulang na corason, ya jabee y chetnotñija.

4 Izbraja mnoštvo zvijezda, i sve ih zove imenom.

Jasangan y numeron y pution sija; jafanaan todo sija ni y naanñija.

5 Velik je Gospod naš i velika je krjepost njegova, i razumu njegovu nema mjere.

Dangculo y Yuusta, yan matatnga gui ninasiña; tiningoña taeuttimo.

6 Prihvata smjerne Gospod, a bezbožne ponižava do zemlje.

Si Jeova jumajatsa y manmanso: ya jachule papa y manaelaye gui jilo oda.

7 Redom pjevajte Gospodu hvalu, udarajte Bogu našemu u gusle.

Cantaye si Jeova ni y finatinas grasias; cantaye alabansa sija gui atpa, para y Yuusta.

8 On zastire nebo oblacima, sprema zemlji dažd, èini te raste na gorama trava;

Ni y jatatampe y langet ni y mapagages, ya jalilisto y ichan para y tano, ya janafandodoco y chaguan gui jilo ogso sija.

9 Daje stoci piæu njezinu, i vraniæima, koji vièu k njemu.

Güiya numannae y gâgâ sija nañija, yan y fumaguon y aga sija ni y manaagang.

10 Ne mari za silu konjsku, niti su mu mili kraci èovjeèiji.

Güiya ti ninamamagof ni y ninasiñan y cabayo: ni ti ninamamagof güe ni y adeng y taotao.

11 Mili su Gospodu oni koji ga se boje, koji se uzdaju u milost njegovu.

Si Jeova ninamamagof güe ni y manmaañao nu güiya, ni y umangoco sija gui minaaseña.

12 Slavi, Jerusalime, Gospoda; hvali Boga svojega, Sione!

Alaba si Jeova, O Jerusalem; alaba si Yuusmo, O Sion.

13 Jer on utvrðuje prijevornice vrata tvojih, blagosilja sinove tvoje u tebi.

Sa janafanfitme y rejas y trangcamo: jabendise y famaguonmo gui sumanjalommo.

14 Ograðuje meðe tvoje mirom, nasiæava te jedre pšenice.

Jafatinas pas gui jalom uttimomo, ya ninabula jao ni y guesmauleg na trigo.

15 Šalje govor svoj na zemlju, brzo teèe rijeè njegova.

Janajanao y tinagoña gui jilo tano: y sinanganña malalago goschadig.

16 Daje snijeg kao vunu, sipa inje kao pepeo.

Mannae niebe calang pulo: jachalapon y manengjeng na sereno calang apo.

17 Baca grad svoj kao zalogaje, pred mrazom njegovijem ko æe ostati?

Jayute y aesña calang andesmorona sija: jaye siña tumojgue gui menan y manengjengña?

18 Pošlje rijeè svoju, i sve se raskravi; dune duhom svojim, i poteku vode.

Janajanao y sinanganña, ya jadirite: janafanguaefe y mangloña, ya y janom sija manmilalag.

19 On je javio rijeè svoju Jakovu, naredbe i sudove svoje Izrailju.

Jafanue si Jacob ni y sinanganña, ya y layña sija yan y juisioña sija y Israel.

20 Ovo nije uèinio nijednome drugom narodu, i sudova njegovijeh oni ne znaju. Aliluja!

Ti jafatinas taegüine gui un nasion: ya y juisioña, sija ti manmatungo sija. Fanmanalaba jamyo as Jeova.