< Psalmi 144 >

1 Blagosloven Gospod, grad moj, koji uèi ruke moje boju, prste moje ratu,
Psalmus David. Adversus Goliath. Benedictus Dominus Deus meus, qui docet manus meas ad prælium, et digitos meos ad bellum.
2 Dobrotvor moj i ograda moja, utoèište moje i izbavitelj moj, štit moj, onaj, u koga se uzdam, koji mi pokorava narod moj.
Misericordia mea et refugium meum; susceptor meus et liberator meus; protector meus, et in ipso speravi, qui subdit populum meum sub me.
3 Gospode! šta je èovjek, te znaš za nj, i sin smrtnoga, te ga paziš?
Domine, quid est homo, quia innotuisti ei? aut filius hominis, quia reputas eum?
4 Èovjek je kao ništa; dani su njegovi kao sjen, koji prolazi.
Homo vanitati similis factus est; dies ejus sicut umbra prætereunt.
5 Gospode! savij nebesa svoja, i siði; dotakni se gora, i zadimiæe se.
Domine, inclina cælos tuos, et descende; tange montes, et fumigabunt.
6 Sijevni munjom, i razagnaj ih; pusti strijele svoje, i raspi ih.
Fulgura coruscationem, et dissipabis eos; emitte sagittas tuas, et conturbabis eos.
7 Pruži ruku svoju s visine, izbavi me i izvadi me iz vode velike, iz ruku tuðinaca,
Emitte manum tuam de alto: eripe me, et libera me de aquis multis, de manu filiorum alienorum:
8 Kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.
9 Bože! pjesmu novu pjevaæu ti, u psaltir od deset žica udaraæu tebi,
Deus, canticum novum cantabo tibi; in psalterio decachordo psallam tibi.
10 Koji daješ spasenje carevima, i Davida slugu svojega izbavljaš od ljutoga maèa.
Qui das salutem regibus, qui redemisti David servum tuum de gladio maligno,
11 Izbavi me i otmi me iz ruke tuðinaca, kojih usta govore ništave stvari, i kojih je desnica desnica lažna.
eripe me, et erue me de manu filiorum alienorum, quorum os locutum est vanitatem, et dextera eorum dextera iniquitatis.
12 Sinovi naši neka budu kao bilje, koje veselo odraste u mladosti; kæeri naše kao stupovi prekrasno izraðeni u dvoru;
Quorum filii sicut novellæ plantationes in juventute sua; filiæ eorum compositæ, circumornatæ ut similitudo templi.
13 Žitnice naše pune, obilne svakim žitom; ovce naše nek se množe na tisuæe i na sto tisuæa po stanovima našim.
Promptuaria eorum plena, eructantia ex hoc in illud; oves eorum fœtosæ, abundantes in egressibus suis;
14 Volovi naši neka budu tovni; neka ne bude napadanja, ni bježanja, ni tužnjave po ulicama našim.
boves eorum crassæ. Non est ruina maceriæ, neque transitus, neque clamor in plateis eorum.
15 Blago narodu, u kojega je sve ovako! Blago narodu, u kojega je Gospod Bog!
Beatum dixerunt populum cui hæc sunt; beatus populus cujus Dominus Deus ejus.

< Psalmi 144 >