Psalmi 142

1 Glasom svojim ka Gospodu vièem, glasom svojim Gospodu se molim.

The lernyng of Dauid; `his preier, `whanne he was in the denne. With my vois Y criede to the Lord; with my vois Y preiede hertli to the Lord.

2 Izlivam pred njim moljenje svoje, tugu svoju pred njim kazujem,

I schede out my preier in his siyt; and Y pronounce my tribulacioun bifor him.

3 Kad iznemogne u meni duh moj. Ti znaš stazu moju. Na putu, kojim hodim, sakriše mi zamku.

While my spirit failith of me; and thou hast knowe my pathis. In this weie in which Y yede; proude men hidden a snare to me.

4 Pogledam nadesno, i vidim da me niko ne zna; nestade mi utoèišta, niko ne mari za dušu moju.

I bihelde to the riyt side, and Y siy; and noon was that knew me. Fliyt perischide fro me; and noon is that sekith my soule.

5 Vièem k tebi, Gospode; velim: ti si utoèište moje, dio moj na zemlji živijeh.

Lord, Y criede to thee, Y seide, Thou art myn hope; my part in the lond of lyueris.

6 Èuj tužnjavu moju; jer se muèim veoma. Izbavi me od onijeh koji me gone, jer su jaèi od mene.

Yyue thou tent to my biseching; for Y am maad low ful greetli. Delyuere thou me fro hem that pursuen me; for thei ben coumfortid on me.

7 Izvedi iz tamnice dušu moju, da slavim ime tvoje. Oko mene æe se skupiti pravednici, kad mi uèiniš dobro.

Lede my soule out of keping to knouleche to thi name; iust men abiden me, til thou yelde to me.