< Psalmi 139 >
1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
8 Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol )
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
