< Psalmi 139 >
1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
Kumutungamiri wokuimba. Pisarema raDhavhidhi. Haiwa Jehovha, makandinzvera uye munondiziva.
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
Munoziva nguva yandinogara neyandinosimuka; munonzwisisa pfungwa dzangu muri kure.
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
Munonzvera kubuda kwangu nokuvata kwangu pasi; munoziva nzira dzangu dzose.
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
Shoko risati rava parurimi rwangu, tarirai, imi Jehovha, munoriziva rose.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
Munondikomberedza shure nemberi; makaisa ruoko rwenyu pamusoro pangu.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
Kuziva kwakadai kunondishamisa, kwakanyanya kukwirira zvokuti handingasvikiri.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Ndingaendepiko kuti ndibve paMweya wenyu? Ndingatizirepiko kuti ndibve pamberi penyu?
8 Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol )
Kana ndikakwira kumatenga, imi muriko; kana ndikawarira mubhedha wangu kwakadzika, imi muriko. (Sheol )
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
Kana ndikasimuka namapapiro amambakwedza, kana ndikandogara kumagumo egungwa,
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
kunyange ipapo ruoko rwenyu runondisesedza, ruoko rwenyu rworudyi runondimbundikira.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
Kana ndikati, “Zvirokwazvo rima richandivanza, uye chiedza chinondikomberedza chichava usiku kwandiri,”
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
kunyange rima haringavi rima kwamuri; usiku huchapenya samasikati, nokuti rima rakaita sechiedza kwamuri.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
Nokuti imi makasika zvomukatikati mangu; makandiruka ndiri mudumbu ramai vangu.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
Ndinokurumbidzai nokuti ndakaitwa nomutoo unotyisa uye unoshamisa; mabasa enyu anoshamisa, ndinonyatsozviziva kwazvo.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
Mapfupa angu akanga asina kuvanzika kwamuri, pandakanga ndaiswa munzvimbo yakavanda. Pandakarukwa ndiri pakadzika penyika,
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
meso enyu akaona muviri usati waumbwa. Mazuva ose andakarongerwa akanga akanyorwa mubhuku renyu, rimwe rawo risati ravapo.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
Mirangariro yenyu inokosha sei kwandiri, imi Mwari! Yakakura sei pakuverengwa kwayo!
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
Dai ndaiverenga, ingadai yaikunda tsanga dzejecha pakuwanda. Pandinopepuka, ndinenge ndinemi.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
Dai mukangouraya vakaipa, imi Mwari! Endai kure neni, imi vanhu vokuteura ropa!
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
Ivo vanotaura nemi nomurangariro wakaipa; vadzivisi venyu vanoshandisa zita renyu zvakaipa.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
Ko, ini handivengi vanokuvengai here, imi Jehovha, nokusema vaya vanokumukirai?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
Handina chimwe chinhu asi kuvavenga ivo; ndinovati vavengi vangu.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
Ndinzverei, imi Mwari, mugoziva mwoyo wangu; ndiedzei mugoziva kushuva kwendangariro dzangu.
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
Muone kana musina nzira yakaipa mandiri, mugondifambisa munzira isingaperi.