Psalmi 139
1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
In finem, psalmus David. Domine, probasti me, et cognovisti me;
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
tu cognovisti sessionem meam et resurrectionem meam.
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
Intellexisti cogitationes meas de longe; semitam meam et funiculum meum investigasti:
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
et omnes vias meas prævidisti, quia non est sermo in lingua mea.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
Ecce, Domine, tu cognovisti omnia, novissima et antiqua. Tu formasti me, et posuisti super me manum tuam.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
Mirabilis facta est scientia tua ex me; confortata est, et non potero ad eam.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Quo ibo a spiritu tuo? et quo a facie tua fugiam?
Si ascendero in cælum, tu illic es; si descendero in infernum, ades. (Sheol h7585)
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
Si sumpsero pennas meas diluculo, et habitavero in extremis maris,
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
etenim illuc manus tua deducet me, et tenebit me dextera tua.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
Et dixi: Forsitan tenebræ conculcabunt me; et nox illuminatio mea in deliciis meis.
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
Quia tenebræ non obscurabuntur a te, et nox sicut dies illuminabitur: sicut tenebræ ejus, ita et lumen ejus.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
Quia tu possedisti renes meos; suscepisti me de utero matris meæ.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
Confitebor tibi, quia terribiliter magnificatus es; mirabilia opera tua, et anima mea cognoscit nimis.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
Non est occultatum os meum a te, quod fecisti in occulto; et substantia mea in inferioribus terræ.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
Imperfectum meum viderunt oculi tui, et in libro tuo omnes scribentur. Dies formabuntur, et nemo in eis.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
Mihi autem nimis honorificati sunt amici tui, Deus; nimis confortatus est principatus eorum.
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
Dinumerabo eos, et super arenam multiplicabuntur. Exsurrexi, et adhuc sum tecum.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
Si occideris, Deus, peccatores, viri sanguinum, declinate a me:
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
quia dicitis in cogitatione: Accipient in vanitate civitates tuas.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
Nonne qui oderunt te, Domine, oderam, et super inimicos tuos tabescebam?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
Perfecto odio oderam illos, et inimici facti sunt mihi.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
Proba me, Deus, et scito cor meum; interroga me, et cognosce semitas meas.
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
Et vide si via iniquitatis in me est, et deduc me in via æterna.
