Psalmi 139
1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
`To victorie, the salm of Dauith. Lord, thou hast preued me, and hast knowe me;
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
thou hast knowe my sitting, and my rising ayen.
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
Thou hast vndirstonde my thouytis fro fer; thou hast enquerid my path and my corde.
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
And thou hast bifor seien alle my weies; for no word is in my tunge.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
Lo! Lord, thou hast knowe alle thingis, the laste thingis and elde; thou hast formed me, and hast set thin hond on me.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
Thi kunnyng is maad wondirful of me; it is coumfortid, and Y schal not mowe to it.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Whidir schal Y go fro thi spirit; and whider schal Y fle fro thi face?
If Y schal stie in to heuene, thou art there; if Y schal go doun to helle, thou art present. (Sheol h7585)
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
If Y schal take my fetheris ful eerli; and schal dwelle in the last partis of the see.
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
And sotheli thider thin hond schal leede me forth; and thi riyt hond schal holde me.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
And Y seide, In hap derknessis schulen defoule me; and the nyyt is my liytnyng in my delicis.
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
For whi derknessis schulen not be maad derk fro thee, aud the niyt schal be liytned as the dai; as the derknessis therof, so and the liyt therof.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
For thou haddist in possessioun my reines; thou tokist me vp fro the wombe of my modir.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
I schal knouleche to thee, for thou art magnefied dreedfuli; thi werkis ben wondirful, and my soule schal knouleche ful miche.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
Mi boon, which thou madist in priuete, is not hyd fro thee; and my substaunce in the lower partis of erthe.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
Thin iyen sien myn vnperfit thing, and alle men schulen be writun in thi book; daies schulen be formed, and no man is in tho.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
Forsothe, God, thi frendis ben maad onourable ful myche to me; the princeheed of hem is coumfortid ful myche.
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
I schal noumbre hem, and thei schulen be multiplied aboue grauel; Y roos vp, and yit Y am with thee.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
For thou, God, schalt slee synneris; ye menquelleris, bowe awei fro me.
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
For ye seien in thouyt; Take thei her citees in vanite.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
Lord, whether Y hatide not hem that hatiden thee; and Y failide on thin enemyes?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
Bi perfite haterede Y hatide hem; thei weren maad enemyes to me.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
God, preue thou me, and knowe thou myn herte; axe thou me, and knowe thou my pathis.
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
And se thou, if weie of wickidnesse is in me; and lede thou me forth in euerlastinge wei.
