< Psalmi 139 >

1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
For the leader. Of David, a psalm. O Lord, you search and know me;
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
when I sit, when I rise you know it, you perceive my thoughts from afar.
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
When I walk, when I lie you sift it, familiar with all my ways.
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
There is not a word on my tongue, but see! Lord, you know it all.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
Behind and before you beset me, upon me you lay your hand.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
It’s too wonderful for me to know too lofty I cannot attain it.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Whither shall I go from your spirit? Or whither shall I flee from your face?
8 Da izaðem na nebo, ti si ondje. Da siðem u pakao, ondje si. (Sheol h7585)
If I climb up to heaven, you are there: or make Sheol my bed, you are there. (Sheol h7585)
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
If I lift up the wings of the morning and fly to the end of the sea,
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
there also your hand would grasp me, and your right hand take hold of me.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
If I say, “Let the darkness cover me, and night be the light about me,”
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
The dark is not dark for you, but night is as light as the day.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
For you did put me together; in my mother’s womb you did weave me.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
I give you praise for my fashioning so full of awe, so wonderful. Your works are wonderful. You knew me right well;
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
my bones were not hidden from you, when I was made in secret, and woven in the depths of the earth.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
Your eyes saw all my days: they stood on your book every one written down, before they were fashioned, while none of them yet was mine.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
But how far, O God, beyond measure are your thoughts! How mighty their sum!
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
Should I count, they are more than the sand. When I wake, I am still with you.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
Will you slay the wicked, O God? And remove from me the bloodthirsty,
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
who maliciously defy you and take your name in vain.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
Do I not hate those who hate you, Lord? Do I not loathe those who resist you?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
With perfect hatred I hate them, I count them my enemies.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
Search me, O God, know my heart: test me, and know my thoughts,
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
and see if guile be in me; and lead me in the way everlasting.

< Psalmi 139 >