Psalmi 139
1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
Aka mawt ham David kah Tingtoenglung BOEIPA aw kai nan khe tih nan ming coeng.
2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
Namah loh ka ngol ka pai khaw na ming tih ka mangtaengnah te a hla lamloh na yakming.
3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
Ka yiin tih ka yalh ah khaw nan dangrhoek tih ka longpuei khaw boeih na hmaiben coeng.
4 Još nema rijeèi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, veæ sve znaš.
BOEIPA aw boeih na ming bangla ka lai dongah ol a om moenih he.
5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
A hnuk a hmai la kai nan thingthung tih kai soah na kut nan tloeng thil.
6 Èudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokuèim.
Mingnah loh mangvawt la mangvawt coeng tih kai lakah a pomdoep te tah ka pha moenih.
7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Na Mueihla taeng lamloh melam ka pongpa vetih na mikhmuh lamloh melam ka yong eh?
Vaan la ka luei cakhaw namah hnap, Saelkhui ah thingkong ka phaih cakhaw namah hnap na om. (Sheol h7585)
9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
Mincang phae ka phuel tih tuitun rhalvang ah kho ka sak.
10 I ondje æe me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
Teah pataeng na kut loh kai m'mawt vetih na bantang kut loh kai n'tuuk ni.
11 Da reèem: da ako me mrak sakrije; ali je i noæ kao vidjelo oko mene.
“Khohmuep loh kai n'thing,” ka ti ngawn cakhaw khoyin he ka taengvai ah vangnah la poeh.
12 Ni mrak neæe zamraèiti od tebe, i noæ je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
Khohmuep pataeng namah taengah hmuep pawh. Te dongah khoyin te khothaih bangla, tamyin khaw khosae bangla sae ni.
13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
Namah loh ka kuel khaw na lai tih a nu bungko khuiah kai nan cun coeng.
14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
Namah te kang hiin dongah ni kang uem. Na bibi khaw khobaerhambae la khobaerhambae coeng tih ka hinglu loh phaeng a ming.
15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj.
Ka thaa khaw namah taeng lamloh a thuh moenih. A huephael ah n'saii tih diklai laedil ah n'hlom.
16 Zametak moj vidješe oèi tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
Ka pumho he na mik loh a hmuh coeng. Te boeih te na cabu khuila a daek uh vaengah khohnin khaw saii uh hlan tih amih te pakhat khaw om hlan.
17 Kako su mi nedokuèljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
Te dongah Pathen namah na mangtaengnah tah kai ham bahoeng a phutlo tih a hnun bahoeng ting.
18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
Te te ka tae ham khaw laivin lakah puh. Ka haenghang vaengah kai khaw namah taengla ka om pueng.
19 Da hoæeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
Pathen aw halang ke na rhaem oeh atah hlang thii he kai taeng lamloh khoe mai.
20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
Namah te tangkhuepnah neh a thui tih na rhal rhoek loh a poeyoek la a phueih.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
BOEIPA nang aka thiinah rhoek pawt nim ka thiinah tih nang aka tloelh rhoek taengah ka ko a oek?
22 Punom mrzošæu mrzim na njih; neprijatelji su mi.
Ka taengah thunkha la a om uh dongah amih te hmuhuetnah neh a khuetnah ka thiinah.
23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
Pathen aw kai n'khe lamtah ka thinko ming lah. Kai noemcai lamtah ka mangvawtnah he ming lah.
24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vjeèni.
Tedae ka khuikah tloh longpuei hmu lamtah kumhal longpuei ah kai m'mawt lah.
