Psalmi 137

1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

Tañ’olon-tsaka e Bavele eo, ty nitoboha’ay naho nirovetse, t’ie nahatiahy i Tsiône.

2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

Amo sohihy añivo’eo ty nandradoradoa’ay o marovani’aio,

3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

Teo ty nihalalia’ o mpanese anaio sabo, naho nipaia’ o mpampisoañ’ anaio rebeke, ami’ty hoe: Isabò o sabo’ i Tsiôneo.

4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

Aa vaho akore ty hisaboentika ty sabo’ Iehovà an-tanen’ ambahiny atoy?

5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

Naho haliñoko irehe ry Ierosalaime, le angao ho kombimba ty sirako havana.

6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

Adono hipitek’ ami’ty lañilañiko ty lelako, naho tsy mahatiahy azo iraho, lehe tsy aonjoko ambone’ ze mahafale ahiko iaby t’Ierosalaime.

7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

Tiahio ry Iehovà ty kabò’o amo nte Edomeo tañ’andro’ Ierosalaime: Rotsaho! hoe iereo, akoromaho pak’amo mananta’eo!

8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

Ry anak-ampela’ i Bavele, harotsake irehe, haha ty hañavak’azo amy nañondroha’o ama’aio.

9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

Fale ty handrambe o anak’ajaja’oo, handretsake iareo an-damilamy eo.