Psalmi 137

1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

A bakin kogunan Babilon muka zauna muka yi kuka sa’ad da muka tuna da Sihiyona.

2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

A can a kan rassan itatuwa muka rataye garayunmu,

3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

gama a can masu kamunmu suka sa mu yi waƙoƙi, masu ba mu azaba suka nema waƙoƙin farin ciki; suka ce, “Ku rera mana ɗaya daga cikin waƙoƙin Sihiyona!”

4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

Yaya za mu rera waƙoƙin Ubangiji a baƙuwar ƙasa?

5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

In na manta da ke, ya Urushalima, bari hannuna na dama manta da iyawarsa.

6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

Bari harshena yă manne wa rufin bakina in ban tuna da ke ba, in ban so Urushalima farin cikin mafi girma ba.

7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

Ka tuna, ya Ubangiji, abin da mutanen Edom suka yi a ranar da Urushalima ta fāɗi. Suka yi ihu suka ce, “A ragargaza ta, A ragargaza ta har tushenta!”

8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

Ya Diyar Babilon, an ƙaddara ke zuwa hallaka, mai farin ciki ne wanda ya sāka miki saboda abin da kika yi mana,

9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

shi da ya ƙwace jariranki ya fyaɗa su a kan duwatsu.