Psalmi 137

1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!