Psalmi 137

1 Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

Mʼmbali mwa mitsinje ya ku Babuloni tinakhala pansi ndi kulira pamene tinakumbukira Ziyoni.

2 O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

Kumeneko, pa mitengo ya misondozi tinapachika apangwe athu,

3 Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

pakuti anthu otigwira ukapolo anatipempha kuti tiyimbe nyimbo. Otizunza athu anafuna nyimbo zachisangalalo; iwo anati, “Tiyimbireni imodzi mwa nyimbo za ku Ziyoni!”

4 Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

Tingayimbe bwanji nyimbo za Yehova mʼdziko lachilendo?

5 Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

Ndikakuyiwala iwe Yerusalemu, dzanja langa lamanja liyiwale luso lake.

6 Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

Lilime langa limamatire ku nkhama za mʼkamwa mwanga ndikapanda kukukumbukira iwe Yerusalemu, ngati sindiyesa iwe chimwemwe changa chachikulu.

7 Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

Kumbukirani, Inu Yehova, zimene Aedomu anachita pa tsiku limene Yerusalemu anagonja. Iwowo anafuwula kuti, “Mugwetseni pansi, mugwetseni pansi mpaka pa maziko ake!”

8 Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

Iwe mwana wa mkazi wa Babuloni, woyenera kuwonongedwa, wodalitsika ndi yemwe adzakubwezera pa zimene watichitira.

9 Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.

Amene adzagwira makanda ako ndi kuwakankhanthitsa pa miyala.