< Psalmi 136 >
1 Slavite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova;
Tacken HERREN, ty han är god, ty hans nåd varar evinnerligen.
2 Slavite Boga nad bogovima; jer je dovijeka milost njegova.
Tacken gudarnas Gud, ty hans nåd varar evinnerligen.
3 Slavite gospodara nad gospodarima; jer je dovijeka milost njegova;
Tacken herrarnas HERRE, ty hans nåd varar evinnerligen;
4 Onoga, koji jedan tvori èudesa velika; jer je dovijeka milost njegova;
honom som allena gör stora under, ty hans nåd varar evinnerligen;
5 Koji je stvorio nebesa premudro; jer je dovijeka milost njegova;
honom som har gjort himmelen med förstånd, ty hans nåd varar evinnerligen;
6 Utvrdio zemlju na vodi; jer je dovijeka milost njegova;
honom som har utbrett jorden över vattnen, ty hans nåd varar evinnerligen;
7 Stvorio velika vidjela; jer je dovijeka milost njegova;
honom som har gjort de stora ljusen, ty hans nåd varar evinnerligen:
8 Sunce, da upravlja danom; jer je dovijeka milost njegova;
solen till att råda över dagen, ty hans nåd varar evinnerligen,
9 Mjesec i zvijezde, da upravljaju noæu; jer je dovijeka milost njegova;
månen och stjärnorna till att råda över natten, ty hans nåd varar evinnerligen;
10 Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova;
honom som slog Egypten i dess förstfödda, ty hans nåd varar evinnerligen,
11 Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova;
och som förde Israel ut därifrån, ty hans nåd varar evinnerligen,
12 Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova;
med stark hand och uträckt arm, ty hans nåd varar evinnerligen;
13 Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova;
honom som delade Röda havet itu, ty hans nåd varar evinnerligen,
14 I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova;
och lät Israel gå mitt därigenom, ty hans nåd varar evinnerligen,
15 A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova;
och kringströdde Farao och hans här i Röda havet, ty hans nåd varar evinnerligen;
16 Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova;
honom som förde sitt folk genom öknen, ty hans nåd varar evinnerligen,
17 Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova;
honom som slog stora konungar, ty hans nåd varar evinnerligen,
18 I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova;
och dräpte väldiga konungar, ty hans nåd varar evinnerligen:
19 Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova;
Sihon, amoréernas konung, ty hans nåd varar evinnerligen,
20 I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova;
och Og, konungen i Basan, ty hans nåd varar evinnerligen;
21 I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova;
och som gav deras land till arvedel, ty hans nåd varar evinnerligen,
22 U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova;
till arvedel åt sin tjänare Israel, ty hans nåd varar evinnerligen;
23 Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova;
honom som tänkte på oss i vår förnedring, ty hans nåd varar evinnerligen,
24 I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova;
och som ryckte oss ur våra ovänners våld, ty hans nåd varar evinnerligen;
25 Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova;
honom som giver mat åt allt levande, ty hans nåd varar evinnerligen.
26 Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.
Tacken himmelens Gud, ty hans nåd varar evinnerligen.