Psalmi 132
1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
Canticum graduum. Memento Domine David, et omnis mansuetudinis eius:
2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
Sicut iuravit Domino, votum vovit Deo Iacob:
3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
Si introiero in tabernaculum domus meae, si ascendero in lectum strati mei:
4 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
Si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem:
5 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
Et requiem temporibus meis: donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Iacob.
6 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
Ecce audivimus eam in Ephrata: invenimus eam in campis silvae.
7 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
Introibimus in tabernaculum eius: adorabimus in loco, ubi steterunt pedes eius.
8 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
Surge Domine in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuae.
9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
Sacerdotes tui induantur iustitiam: et sancti tui exultent.
10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
Propter David servum tuum, non avertas faciem Christi tui.
11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
Iuravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eum: de fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea haec, quae docebo eos: Et filii eorum usque in saeculum, sedebunt super sedem tuam.
13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
Haec requies mea in saeculum saeculi: hic habitabo quoniam elegi eam.
15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
Viduam eius benedicens benedicam: pauperes eius saturabo panibus.
16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
Sacerdotes eius induam salutari: et sancti eius exultatione exultabunt.
17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
Illuc producam cornu David, paravi lucernam Christo meo.
18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
Inimicos eius induam confusione: super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
