Psalmi 132
1 Opomeni se, Gospode, Davida i sve smjernosti njegove,
Canticum graduum. Memento, Domine, David, et omnis mansuetudinis ejus:
2 Kako se kunijaše Gospodu, i zavjetovaše Bogu Jakovljevu:
sicut juravit Domino; votum vovit Deo Jacob:
3 “Neæu uæi u šator doma svojega, niti æu leæi na postelju odra svojega;
Si introiero in tabernaculum domus meæ; si ascendero in lectum strati mei;
4 Neæu dati sna oèima svojima, ni vjeðama svojima drijema;
si dedero somnum oculis meis, et palpebris meis dormitationem,
5 Dok ne naðem mjesta Gospodu, stana Bogu Jakovljevu.”
et requiem temporibus meis, donec inveniam locum Domino, tabernaculum Deo Jacob.
6 Evo, èusmo da je u Jefremovoj zemlji, naðosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim.
Ecce audivimus eam in Ephrata; invenimus eam in campis silvæ.
7 Uðimo u stan njegov, poklonimo se podnožju nogu njegovijeh.
Introibimus in tabernaculum ejus; adorabimus in loco ubi steterunt pedes ejus.
8 Stani, Gospode, na poèivalištu svojem, ti i kovèeg sile tvoje.
Surge, Domine, in requiem tuam, tu et arca sanctificationis tuæ.
9 Sveštenici tvoji nek se obuku u pravdu, i sveci tvoji nek se raduju.
Sacerdotes tui induantur justitiam, et sancti tui exsultent.
10 Radi Davida sluge svojega nemoj odvratiti lica od pomazanika svojega.
Propter David servum tuum non avertas faciem christi tui.
11 Zakle se Gospod Davidu u istini, od koje neæe otstupiti; od poroda tvojega posadiæu na prijestolu tvojemu.
Juravit Dominus David veritatem, et non frustrabitur eam: De fructu ventris tui ponam super sedem tuam.
12 Ako sinovi tvoji ušèuvaju zavjet moj i otkrivenja moja kojima æu ih nauèiti, onda æe i sinovi njihovi dovijeka sjedjeti na prijestolu svom.
Si custodierint filii tui testamentum meum, et testimonia mea hæc quæ docebo eos, et filii eorum usque in sæculum sedebunt super sedem tuam.
13 Jer je izabrao Gospod Sion, i omilje mu živjeti na njemu.
Quoniam elegit Dominus Sion: elegit eam in habitationem sibi.
14 Ovo je poèivalište moje uvijek, ovdje æu se naseliti; jer mi je omiljelo.
Hæc requies mea in sæculum sæculi; hic habitabo, quoniam elegi eam.
15 Hranu æu njegovu blagosloviti, nište njegove nasitiæu hljeba.
Viduam ejus benedicens benedicam; pauperes ejus saturabo panibus.
16 Sveštenike æu njegove obuæi u spasenje, i sveti æe se njegovi radovati.
Sacerdotes ejus induam salutari, et sancti ejus exsultatione exsultabunt.
17 Tu æu uèiniti da uzraste rog Davidu, postaviæu vidjelo pomazaniku svojemu.
Illuc producam cornu David; paravi lucernam christo meo.
18 Neprijatelje æu njegove obuæi u sramotu; a na njemu æe cvjetati vijenac njegov.
Inimicos ejus induam confusione; super ipsum autem efflorebit sanctificatio mea.
