Psalmi 129

1 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj,

Rwiyo rworwendo. Vakandidzvinyirira zvikuru kubva pauduku hwangu, Israeri ngaati,

2 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše.

“Vakandidzvinyirira zvikuru kubva pauduku hwangu, asi havana kundikunda.

3 Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje.

Varimi vakarima musana wangu vakaita miforo yavo mirefu.”

4 Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke.

Asi Jehovha akarurama, akandisunungura pamabote avakaipa.

5 Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion.

Vose vanovenga Zioni ngavadzorerwe shure nenyadzi.

6 Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa,

Ngavaite souswa pamusoro pedenga remba, hunooma husati hwakura;

7 Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac;

mukohwi haangazadzi maoko ake nahwo, uye anounganidza haangazadzi maoko ake.

8 I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.”

Vanopfuura nepo ngavarege kuti, “Maropafadzo aJehovha ngaave pamusoro pako; tinokuropafadza muzita raJehovha.”