Psalmi 129

1 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, neka reèe Izrailj,

He waiata; he pikitanga. He ki tenei ma Iharaira, Ka maha a ratou tukinotanga i ahau o toku tamarikitanga ake;

2 Mnogo mi dosaðivaše od mladosti moje, ali me ne svladaše.

Ka maha a ratou tukinotanga i ahau o toku tamarikitanga ake; heoi kihai ahau i taea e ratou.

3 Na leðima mojim oraše oraèi, i vodiše duge brazde svoje.

I parautia toku tuara e nga kaiparau; he roa a ratou parautanga.

4 Gospod je pravedan; isijeèe konopce bezbožnièke.

He tika ta Ihowa: motu pu i a ia nga aho a te hunga kino.

5 Postidjeæe se, odbiæe se svi koji nenavide Sion.

Kia whakama, kia whakahokia ki muri, te hunga katoa e kino nei ki Hiona.

6 Biæe kao trava na krovovima, koja se sasušuje prije nego se poèupa,

Kia rite ratou ki te tarutaru i nga tuanui, e memenge nei i te mea kiano i tupu ake.

7 Od koje neæe žetelac napuniti ruke svoje, niti naruèja svojega vezilac;

E kore nei e ki te ringa o te kaikoti, te uma hoki o te kaipaihere.

8 I koji prolaze neæe reæi: “Blagoslov Gospodnji na vama! blagosiljamo vas imenom Gospodnjim.”

E kore ano te hunga e haere ana i te taha e mea, Kia tau ki a koutou te manaaki a Ihowa: ko ta matou manaaki tenei ki a koutou i runga i te ingoa o Ihowa.