Psalmi 126

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

Orin fún ìgòkè. Nígbà tí Olúwa mú ìkólọ Sioni padà, àwa dàbí ẹni tí ó ń lá àlá.

2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

Nígbà náà ni ẹnu wa kún fún ẹ̀rín, àti ahọ́n wa kọ orin; nígbà náà ni wọ́n wí nínú àwọn kèfèrí pé, Olúwa ṣe ohun ńlá fún wọn.

3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

Olúwa ṣe ohun ńlá fún wa; nítorí náà àwa ń yọ̀.

4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

Olúwa mú ìkólọ wa padà, bí ìṣàn omi ní gúúsù.

5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

Àwọn tí ń fi omijé fún irúgbìn yóò fi ayọ̀ ka.

6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Ẹni tí ń fi ẹkún rìn lọ, tí ó sì gbé irúgbìn lọ́wọ́, lóòtítọ́, yóò fi ayọ̀ padà wá, yóò sì ru ìtí rẹ̀.