Psalmi 126

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

«Yuⱪiriƣa qiⱪix nahxisi» Pǝrwǝrdigar Ziondin sürgün bolƣanlarni ⱪayturup kǝlgǝndǝ, Biz qüx kɵrgǝndǝkla bolduⱪ;

2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

Aƣzimiz külkigǝ, Tilimiz xadlinixⱪa toldi; Xu tapta ǝllǝr arisida ular: — «Pǝrwǝrdigar ularƣa zor ixlarni ⱪilip bǝrdi» — deyixti.

3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

Pǝrwǝrdigar dǝrwǝⱪǝ biz üqün zor ixlarni ⱪildi, Biz bulardin xadlinimiz.

4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

Jǝnubtiki ⱪuruⱪ eriⱪlar [xar-xar sularƣa] aylandurulƣandǝk, Biz tutⱪunlarnimu ɵz ǝrkimizgǝ ⱪayturƣaysǝn, i Pǝrwǝrdigar;

5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

Kɵz yaxlirini eⱪitip teriƣanlar xadliⱪ bilǝn orar;

6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Yiƣlap yürüp qaqidiƣan uruⱪni kɵtürgǝn kixi, Bǝrⱨǝⱪ, xadliⱪ-tǝntǝnǝ bilǝn oriƣan baƣlirini kɵtürüp ⱪaytip kelidu.