Psalmi 126

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

Ko je Gospod ponovno obrnil ujetništvo Siona, smo bili podobni tem, ki sanjajo.

2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

Tedaj so bila naša usta napolnjena s smehom in naš jezik s petjem. Tedaj so med pogani govorili: » Gospod je zanje storil velike stvari.«

3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

Gospod je za nas storil velike stvari, česar smo veseli.

4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

Ponovno obrni naše ujetništvo, oh Gospod, kakor vodotoke na jugu.

5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

Tisti, ki sejejo s solzami, bodo želi z veseljem.

6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Kdor hodi naprej in joka in prinaša dragoceno seme, bo brez dvoma ponovno prišel z veseljem, nesoč svoje snope s seboj.