Psalmi 126

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.

He waiata; he pikitanga. I ta Ihowa whakahokinga mai i nga pononga o Hiona i rite matou ki te hunga e moehewa ana.

2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.

Katahi to matou mangai ka ki i te kata, to matou arero hoki i te waiata: katahi ka korerotia i roto i nga tauiwi, He nui nga mahi a Ihowa ki a ratou.

3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.

He mea nunui a Ihowa i mea ai mo tatou, a e koa ana tatou.

4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.

E Ihowa, whakahokia matou i te whakarau: kia pera me nga awa o te tonga.

5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.

Ko te hunga e rui ana i runga i te roimata, ka kokoti i runga i te hari.

6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.

Ahakoa haere tangi atu ia me te kawe i ana purapura hei whakatokanga; tera ia e haere hari mai ano me te mau mai i ana paihere.