< Psalmi 126 >

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
(Sang til Festrejserne.) Da HERREN hjemførte Zions fanger, var vi som drømmende;
2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
da fyldtes vor Mund med Latter, vor Tunge med Frydesang; da hed det blandt Folkene: "HERREN har gjort store Ting imod dem!"
3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
HERREN har gjort store Ting imod os, og vi blev glade.
4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
Vend, o Herre, vort Fangenskab, som Sydlandets Strømme!
5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
De; som sår med Gråd, skal høste med Frydesang;
6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.
de går deres Gang med Gråd, når de udstrør Sæden, med Frydesang kommer de hjem, bærende deres Neg.

< Psalmi 126 >