< Psalmi 126 >

1 Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
Hina Gode da nini Yelusalemega bu oule manoba, ninia da simasia ba: su defele ba: i.
2 Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
Ninia da hahawaneba: le, ousa gesami hea: lalu. Amalalu, fifi asi gala dunu eno da ninia hou olelema: ne amane sia: i, “Hina Gode da Isala: ili dunu fidima: ne, gasa bagade hou hamoi dagoi.”
3 Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
Dafawane! E da nini fidima: ne, hou noga: idafa hamoi. Ninia da hahawane bagade ba: i.
4 Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
Hina Gode! Gibu da hano ahoanusu hafoga: i, amo hano bu iabe defele, ninia sogedafa amoma bu oule masa.
5 Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
Dunu amo da digini ilia ha: i manu bugi, ilia da hahawane ha: i manu gamisa ba: ma: ne, Dia logo doasima.
6 Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.
Amasea, dunu da digini ha: i manu bugimusa: , hawa: gaguli asi, ilia da ha: i manu gami amo gaguli, hahawane gesami hehea: la buhagimu.

< Psalmi 126 >